Svećenički dan Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije održan je 23. lipnja na Plitvicama. Svećenici su se okupili u pastoralnom centru Marije Majke Crkve na Mukinjama gdje su nazočili molitvi Trećeg časa u kapeli nakon čega je nastavljen radi dio susreta. Gospićko-senjski biskup Mile Bogović je pozdravio okupljene nakon čega je slunjski župnik i dekan mons. Mile Pecić predstavio Slunjski dekanat. U njemu u 9 župa radi pastoralno samo četvorica svećenika dok dekanat broji oko 10.000 stanovnika. Proteže se u dvije županije i dvije države. Ovaj je dekanat opustošen, hrvatsko stanovništvo protjerano 1991. Progonstvo je trajalo četiri godine. Povratak na ruševine i obnova pravo su čudo. Obnovljeno je svih 25 sakralnih objekata. Više od milijun ljudi prođe tuda prema Plitvicama i obratno, promet prema jugu odvija se upravo preko ovog dijela Hrvatske. Ipak, ne zaustavlja se demografski pad stanovništva. Ovaj je kraj dao 12 živućih svećenika i 25 časnih sestara. Ugodno je biti svećenik u slunjskom dekanatu - poručio je slunjski dekan.

Mons. mr. Tomislav Rogić ocrtao je Udbinski dekanat. Ima oko 10.000 stanovnika. Broji 12 župa na kojima radi 6 svećenika. Geografske udaljenosti župa jedna je od teškoća. Ovaj je dekanat poznat po nacionalnom svetištu hrvatskih mučenika na Udbini. Nakon predavanja dio svećenika je obišao Plitvička jezera, dok je dio posjetio Titovu vilu na Poljanku. Vilu su gradili ratni zarobljenici od 1948, do 1953. godine i bila je to prilika podsjetiti se na doba totalitarizma u kojima se za vlastodršce nije štedjelo na luksuzu, istaknuo je mons. Pecić prilikom posjeta tom zdanju.

Toliko je o ovom Danu u IKI. No, osobno samo dodajem svoje čuđenje tom ogromnom zdanju, o kojem se u našim sredinama tako malo znadem. Jučer sam bio u ovećem društvu ljudi – njih dvadesetak i pitam tko je bio kod Vile „Izvor“ i samo je jedna osoba rekla da jest. Neki drugi su rekli samo da su čuli za nju. Ja bih rekao da to jednostavno treba vidjeti. S tim više što nam je to na dohvat ruke. Sigurno da kod nas i na području bivše Jugoslavije postoji puno ovako sličnih zdanja za koja se zapravo nezna čemu su služile, zašto je su imale takve dimenzije. Ja se sjećam da su naše seoske obitelji u vremenu ovih gradnji vrlo teško živjele te su se ljudi najvše tužili na poreze. Trebalo je uzgojiti tele da bi se mogao platiti porez, pa i na to isto tele. Onda smo jakaopunoslušali pokliča i morali sami ponavljati u školi i na raznim priredbama: Za domovinu s Titom ili Smrt fašizmu a sloboda narodu! Ove Vile bile su stvarni udarci na slobodu naroda.

Praznaina nad prazninama - sve je praznina kaže psalmista.


Drvo još sve nije propalo. Stavljalo se ono kvalitetnije misleći da je to za vječna vremena.


Kamen svemu odoljeva. Ovdje čovjek ne može sam ništa drugo nego se pitati: A čemu je ovo trebalo? Naša sela po Lici ali i drugdje nisu imala struje, ni vode kao ni ceste ponegdje i do osamdesetih prošlog stoljeća.

Vila "Izvor" je iznad ovoga slapa.