U nedjelju, 29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, u gospićkoj katedrali Navještenja BDM, proslavio je svoj zlatni jubilej - 50. obljetnicu svećeništva u koju je utkano i 15 godina biskupskog služenja, mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup. Zaredio ga je 28. lipnja 1964. g. u riječkoj katedrali, mons. dr. Viktor Burić, ondašnji biskup Senjske i Modruške ili Krbavske biskupije. U Gospiću je sjedište biskupije i prvostolnica u kojoj je Biskup slavio u koncelebraciji sa župnikom i dekanom mons. Milom Čančarom. Vlč. Josip Šimatović, župni vikar, ravnao je katedralnim zborom i pratio zbor na orguljama. Katedralu su ispunili župljani, među kojima su bili i nositelji vlasti – gradonačelnik Petar Krmpotić i župan Milan Kolić sa svojim suradnicima. Biskupa je na početku pozdravio Župnik i čestitao mu ovaj značajni jubilej u svoje ime, u ime vlč. Josipa, župnih suradnika, vjeroučitelja, pjevača te, kao Dekan u ime svećenika Gospićkog dekanata koji su zbog nedjeljnih sv. misa bili zauzeti u svojim župama.

Čestitku je, potom, biranim riječima izrekla gospođa Maja Serdar.

„Dok zajedno s Vama danas Bogu zahvaljujemo za dar svećeništva i biskupskog služenja, čestitamo Vam zlatni svećenički jubilej te 15. obljetnicu biskupstva, u ime svih župljana. Kroz proteklih 5o godina slavili ste toliko svetih misa, podijelili mnogo sakramenata, a kao biskup, posebno sakrament sv. potvrde, izrekli ste brojne propovijedi, obavili razgovore i susrete s ljudima širom svijeta, kao profesor izrekli nebrojena predavanja, napisali veliki broj znanstvenih i prigodnih članaka u raznim časopisima i revijama, izdali veći broj knjiga, nastupali na radiju i televiziji, istraživali povijest našeg naroda i Crkve u Hrvata, osobito na prostorima Like, Krbave i Korduna kuda se prostire Gospićko-senjska biskupija i dalje. Svoj biskupski stav i ljubav izrazili ste knjigom: „Žao mi je naroda“, koja nosi podnaslov: „Biskupovih deset godina na medijskom poprištu“.

Ljubav prema Bogu i braći ljudima bila je Vaša snaga i poticaj za velika djela, stoga ste uvijek našli pravu riječ da biste bili Pastir po Srcu Isusovu, pastir slabih, siromašnih, obespravljenih, zakinutih. Ljubav Vas je vodila do žrtava rata i poraća koje su u svom nevinom stradanju zaslužile ljudsku počast i križem obilježen grob. Vaš život ugrađen je u Crkvu hrvatskih mučenika, ali i u mnoge crkve i kapele koje su gađane neprijateljskim granatama u Domovinskom ratu.

Danas upravljamo molitve Euharistijskom Kristu, nebeskoj Majci, apostolskim prvacima sv. Petru i Pavlu, svetom papi Ivanu Pavlu II. koji Vas je imenovao za biskupa, da Vaš dosadašnji i budući rad bude blagoslovljen rastom vjere u ovoj Biskupiji i plodan novim duhovnim zvanjima. Molimo da se ostvari Božanska zamisao – izražena riječima sv. Pavla: „… da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ« (Fil 2,10) i da svaki jezik prizna: »Isus Krist jest Gospodin – na slavu Boga Oca« (Fil 2,11). Neka Vas prati Božji blagoslov i dobro zdravlje da i dalje vodite povjeren Vam Božji puk. Sretno, na mnogaja ljeta!“

Zlatomisnik je propovijed započeo riječima: „Na mojoj srebrnoj misi propovijedao je Pero Bogut. Namjeravao sam ga pozvati i za zlatnu misu, međutim, on je nedavno umro pa ću ga sam zamijeniti. Današnja misna čitanja ne samo da odgovaraju blagdanu sv. Petra i Pavla, nego daju obilje poruka za moju zlatnu misu. Evanđelje nam govori o promociji Petra i određivanju posla kojim će se baviti. Poslanica nam predstavlja drugoga apostola, Pavla, koji je također poslan na isti posao, ali njega gledamo na kraju tog posla: Prispjelo je vrijeme moga odlaska – poručuje on. Jedno i drugo uklapa se skladno u slavlje moje zlatne mise. Ili bolje reći: to su dva ogledala u koja se na dan svoje zlatne mise trebam pogledati: što je važno za vodstvenu ulogu u Crkvi, kako danas trebam gledati na prijeđen put? Prije 50 godina Gospodin me je svetim redom promovirao da se bavim onim čime se Krist bavio. „Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas,„ rekao je on apostolima, a tako kaže svakom svećeniku. Tako je rekao i meni.“ … Biskup je dalje u propovijedi protumačio koja su to dva ogledala u koja se treba ogledati i osvrnuo se na svoje biskupsko geslo.

Citiramo: „Isus na završnom ispitu ne provjerava Petrovo znanje, ne pita ga je li popravio grješke koje je ponovno i ponovno činio. Da bi ga mogao postaviti za voditelja i učitelja drugih, pita ga : „Ljubiš li me više od drugih? Ljubav je prvo ogledalo onima koji u Crkvi imaju vodstvenu ulogu. Petar je očito, ljubio Isusa: skočio je iz lađe i potrčao k njemu kad ga je ugledao; ali ga je i zatajio… Petar je ljubio Isusa, ali su dolazile do izražaja i njegove ljudske slabosti. Tek kada je primio dar odozgo, dar Duha Svetoga, mogao je krenuti svijetom… Tu poruku daje nam Crkva u sažetom obliku nakon proslava Duhova, Presv. Trojstva, Tijelova, Srca Isusova. - Odnosi u Presvetom Trojstvu : između Oca i Sina i Duha Svetoga, između triju osoba, su odlični, savršeni – obuhvaćaju sav rad Isusa, apostola, Crkve. „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!“ – uzeo sam za geslo kad sam kao biskup krenuo u Liku.

Drugo ogledalo u koje se svaki svećenik treba ugledati na kraju svoga svećeničkog puta, su riječi apostola Pavla: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; (2 Tim 4,8).
I sada, kada je prispjelo vrijeme moga odlaska, pitam se: Jesam li dobar boj vojevao? Pavao kaže da je on to učinio i da ga čeka vijenac pravednosti. Kako to, Pavle, da si dobar boj vojevao a progonio si Kristove učenike, hvatao ih i zatvarao? - Odgovor je ponovno u Kristovim kriterijima. I Petar i Pavao su više puta griješili, ali su i tražili put prema svjetlu. U Isusu su i Petar i Pavao prepoznali da je on Put, Istina i Život… Nije sramota priznati da sam i ja griješio u životu. Tražio sam Božje svjetlo i prepoznavao ga u Isusu i njegovim svjedocima. Nije to bilo uvijek, niti je sada savršeno. Imam svaki dan razloga za kajanje…

Sjećam se mnogih koji su me svojim primjerom upućivali na taj put. Zahvaljujem Bogu što sam ih našao u krugu svoje obitelji, među rodbinom, među svećenicima i časnim sestrama, među običnim vjernicima…

Zahvaljujem Bogu što danas mogu slaviti 50. godišnjicu svećeništva i 15 godina biskupstva. Zahvaljujem svima koji su se trudili oko ove proslave i vama koji ste došli ovamo da se i ovaj put zajedno molimo i Bogu zajedno zahvaljujemo.“

Na kraju sv. mise pjevanim gromoglasnim „Tebe Boga hvalimo“ koji je uz orgulje popratila na trubi vjeroučiteljica Snježana, zahvalili smo dragom Bogu za biskupa Milu i za mnoge milosti koje smo po njegovom svećeničkom i biskupskom djelovanju primili.

Članica zbora Ankica Rudelić recitirala je na kraju svoju pjesmu posvećenu Biskupu i njegovom zlatnom jubileju, zbor je otpjevao dvije skladbe: „Ovo je dan“, za troglasni mješoviti zbor, autora Šime Marovića i četveroglasnu od Charliea B. Tillmana: „Samo Bog je ljubav moja“.

Mladi bračni par Ana i Marijan Jelić predali su biskupu, u ime župe, na dar „ličku košaru“, članica malog zbora Ana Vrban cvijeće, a Marko Krpan predao je zlatni kalež. Biskup je zahvalio i odmah ga darovao katedrali. Ovo zlatomisničko slavlje bilo je zahvalno, svečano, pobožno kakvo priliči našem biskupu Mili.

Hvala, o vječni, Trojedini Bože, za Biskupa, Biskupiju,

Djela našeg Pastira vječnim plodovima zlati,

Na ovom tlu Hrvata i zemlji vladara slavnih,

Da vječno budemo s Tobom, mi Tvoji Hrvati!



s. Robertina Medven