U nedjelju, 10. ov. mj. na sv. Misi u 9 sati bio je znatniji veći broj vjenika na misi nego li u 11 sati. Ljeti je to tako češće puta. U relativno toplo i vruće vrijeme vjernicima više odgovaraju ranije sv. Mise. Misu je predvodio i propovijedao župnik mons. Tomislav Šporčić. Isti je u homiliji posebno istaknuo činjenicu da je smisao ljudskog života na zemlji da traži susret i spoznaju Boga, citirajući sv. Augustina koji kaže da je nemirno naše srce dok se ne smiri u Bogu. Sama činjenica da je smisao ljudskog života da dođe u zajedništvo s Bogom te da mu je to cilj života je znažan dokaz Božje opstojnosti. Tražiti smisao i težiti za njegovim ostvarenjem znak je ljudske religioznosti. Smisao se ne nalazi u buci i silama ovoga svijeta nego u dubini svoga srca i duše.
Stoga se čovjek treba učiti molitvenom životu. Onaj tko moli i pred Božjim licem promatra svoj život i čitave okoline i tko se tome nauči otikriva se radost i veličina duhovnog života. Čovjek je duh i tijelo zajedno. Njega treba cjelovito usmjeravati. Potrebno je razvijati u sebi religioznu dimenziju svoga života. Tako formiran čovjek može prolaziti kroz sve moguće nevolje i "oluje" ovoga svijeta hodati ususret Gospodinu, bez sumnje da nije na pravom putu. Gospodin nas zove dođi k meni, imaj povjerenja da te Otac voli, da sam Tu radi tebe i tvoga spasenja.

Misu u 11 sati predvodio je mons. Milan Šimunović. On je govorio o povjerenju u Crkvu i međusobno prihvaćanje onih koji u Crkvi djeluju. Redovito se obaraju na Crkvu najviše oni koji su neki polovični vjernici. Oni s jedne strane kao pripadaju Crkvi, ali su svijesni da su daleko od onog što Crkva od njih očekuje. Teško im se mijenjati a i nadalje žele biti "članovi" Crkve, pa im ne preostaje drugo nego da izražavaju svoje nezadovoljstvo s konkretnom Crkvom u njezinom učenju i djelovanju.

Dr. Šimunović je kazao kako smo mi lađa šibana raznim valovima. Mi smo se do danas vadili na komunizam ali ostacikomunizma traju i danas, ali pravi kršćani i tada su dolazili u Crkvu. Ta su vremena iza nas. Mediji imaju prava i slobodu da pišu što hoće, ali vjernicine nasjedaju takvim "patkama" o Crkvi koja se blati. Katolička Crkva nije samo ona koja se blati u medijima, Crkva je napravila dobre stvari ali uvjek se piše o senzacijama. Nama se prigovara kakav je tko, kakvi su svećenici u Crkvi. Vjernici u Crkvu idu zato što su griješnici, nemojmo se ogovarati. Svugdje ima ogovaraja, rastava, preljuba pokušajmo jedni drugima pomoći.Ova i mnoge druge župne zajednice su opstale jer su se okupljale okooltara. Bez pričesti nema života. Na žalost imate vjernika koji u Crkvu dođu samo jednom ili dva puta godišnje. Ti ljudi traže od svećenika sprovad, a ne blagoslivljaju kuću, dovode djecu u Crkvu a oni za to vrijeme idu u kafić na kavu ili piće. Katolik podržava svog župnika, ne ogovara ga. Nemojmo tražiti vanjske neprijatelje, a oni koji ne idu u Crkvu ne nasjedajte na svakojake priče. Nemojte biti tihi i pobožni katolici, progovorimo malo o Crkvi. Budite misionari širite Božju riječ. Kada čujete da netko podmeće svećeniku budite sposobni braniti Crkvu. Strah je popratna pojava našeg života, strah je znak vjere. CRkva danas treba pokazivati veću vjeru daje Bog s nama boreći se s raznim vjetrovima. Budimo oni koji vole svog svćenika, biskupa, svoju zajednicu. Neka nebude među nama podjele, pritecite sujedu u pomoć.

Euhaaristijsko slavlje animirao je crkveni zbor predvođen s.Ljubomirom Lešić za orguljama.

Na sv. Misi u 9 sai kao i obično pjevanje je predvodio Dječji zbor pod vodstvom gđe Gabrijele Degoricija i s. Ljubomire Lešić, ali uz pomoć nekoliko gospođi koje su redovito na misi te sudjeluju kao čitačice i pjevačice.

Ministranti spremni u sakristiji čekaju početak Mise u 9 sati. Ovi su među najmlađima ali redoviti su i točni.