U subotu, 23. kolovoza o. g. župnik u Komplju sa svojim suradnicima upriličio je proslavu Sv. Stjepana - zaštitnika župne crkve i župe u Komplju. Crkva je posvećena Sv. Stjepanu mučeniku koji se
slavi, 26. prosinca. No, u nedavnoj prošlosti, posebno još pred kojih 30 -tak godina redovito se slavila i Sv. Stjepana Ugarskog, koji kalendarski pada 16. kolovoza. No, datum proslave se mjenjao i prilagođavao prema prilikama, a treba reći i prema odredbi koji bi najavijo župnik bilo, sua sponte - tj. svojom voljom, bilo u dogovoru sa širim krugom vjernika. No, zadnjih 10 - tak i više godina ta proslava se jako "stanjila". Stoga je župnik don Kaćunko ove godine došao na ideju da to pokuša obnoviti. Organizirao je dosta "zvučnu" i opširnu trodnevnu pripravu, pozivajući svaku večer posebnog voditelja - propovijednika, pjevačke grupe zatim odabrane teme i molitvne nakane. Da se stvar što bolje uspije pozvao je u pomoć i susjedne vjernike, posebno iz Otočca gdje postoje jače formirane grupe, a koje on poprilično pozna.
Osobito je naglasio sam dan proslave, i to u subotu, 23. kolovoza. Predvoditelj slavlja bio je župnik i dekan otočki te generalni vikar mons. Tomislav Šporčić. On je okupio i pripremio Pjevački zbor župe "Sveta Cecilija" kojeg je vodila č.s. Ljubomira Lešić, a za orguljama je pratila gđa Gabrijela Degoricija. Osim voditelja slavlja uz domaćina don A. Kaćunka suslavili su mons. dr.Milan Šimunović, prof. u mirovini, vlč. Mile Rajković, župnik švički i vlč. Stanko Smiljanić, župnik sinački.

U homiliji je mons. Šporčić istaknuo nekoliko presudno životno važnih karakteristika o Sv. Stjepanu mučeniku - jadnako važne za kršćane svih vremena. Mučenik Stjepan je prvi nakon Isusove muke i uskrsnuća podmio mučeničku smrt za svjedčanostvo vjere u Kirsta. On je bio đakon prve Crkve, prikupljao je i dijelio darove siromasima, ali i snažni propovijednik. Iz njegovo propovijedanja, kako iznose Djela apostolska je hrabro isticanje istine svojim suvremnicima -Židovima iznoseći kako su oni stalno progonili proroke, te su ubili Mesiju.Drugo u što se On usudio reći jest i to da Jeruzalemski hram nije jedino mjesto gdje se treba Bogu moliti, On im je rekao da je Bog bio i s Abrahamom u Kaldeji, s Mojsijem na Sinaju, s Josipom u Egiptu. On je posvjedočio istinu Evanđelja da dolazi vrijeme kad će se pravi klanjaoci klanjanati "U duhu i istini" i to su pravi klanjatelji. Neprijatelji - Isusova evanđelja nisu mogli podnijeti tu istinu. "Začepili su uši" te pograbili kamenje te ubili Stjepana. To je logika onih kojima, kako će kasnije reći Sv. Toma Akvinski, savjet smrdi, privole neukost nego li znanje, te tupoglavost radije nego li razumnost. U svim vremenima pa i danas - uvijek imamo takvih. Nadalje Stjepan je svjedok veličine opraštanja. Opraštanje je plodnosno i blagoslovljeno. Dok su Stjepana kamenovali i dok je slušao kako moli: Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh, slušao je to progonitelj Crkve i Savao, na kojeg je sigurno to djelovao da je on postao Pavao. "Da nije Stjepan molio, Crkva ne bi bila dobila Pavla na dar, rekao je Sv. Augustin. "Opraštanje je dvaput blagoslovljeno, jer usrećuje onoga koji oprašta i onoga kojemu opraštamo".

Na kraju slavlja župnik Kaćuno se opširno zahvaljivao većem broju darovatelja kao i svim sudionicima na proslavi same svetkovine kao i na onima koji su je u trodnevlju pripravljali.