ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Dobročinitelji
Predbožićni susret svećenika u Gospiću
v1
Tradicionalni predbožićni susret svih svećenika Gospićko-senjske biskupije održan je 15. prosinca 2014. u Gospiću. Svećenici su, u zajedništvu s biskupom Milom Bogovićem, svoje druženje započeli u 9,30 sati u katedrali molitvom Trećega časa, a potom je pokorničko bogoslužje s razmatranjem i ispitom savjesti vodio mr. fra Marko Medo TOR, župnik ogulinske župe Bl. Alojzija Stepinca i vojni kapelan. Na temelju Isusove prispodobe o mudrom i ludom graditelju, koji kuću grade na stijeni odnosno na pijesku, pater Marko je potaknuo svećenike da se upitaju na čemu su do sada gradili kuću svojega života – je li njezin temelj uistinu bila vjera i ispunjavanje volje Božje u potpunosti? Nakon što su svećenici pojedinačno pristupili svetoj ispovijedi, susret je nastavljen u zgradi ordinarijata.

Drugi dio susreta započeo je pozdravom koji je biskupu, svećenicima i gostu predavaču uputio generalni vikar mons. mr. Tomislav Šporčić ter najavio temu Kako danas biti radostan svećenik i navjestitelj evanđelja? Predavač, dr. Mladen Parlov, profesor na splitskom KBF, izrazivši najprije radost zbog toga susreta, uvodno je napomenuo da je navedena tema odgovor na pitanje zašto se svećenici mogu radovati i kada im je teško.
Svoje vrlo stručno i opširno, ali pristupačno i lako razumljivo izlaganje prof. Parlov je oblikovao u dva dijela odnosno govorio je o razlozima svećeničke radosti "u dva koraka". Uvodno je obrazložio tvrdnju kako je svećenik, kao onaj kome je povjereno naviještanje Radosne vijesti, ujedno i službenik radosti. Potom je istaknuo kako posebni razlozi svećeničke radosti imaju svoj temelj u dvama sakramentima. Ta radost najprije proizlazi iz sakramenta krštenja, što znači da je svećenik, kao i svaki drugi kršćanin, pozvan biti dionikom Kristove radosti, ukoliko je naslovnik objave Oca koju Krist donosi. Predavač je zatim ukazao i na radost koja je svećeniku vlastita, a proizlazi iz primanja sakramenta svetoga reda po kojemu je svećenik suobličen Kristu, Glavi i Pastiru Crkve. Naime, po ređenju svećenik postaje dionik svećeničkoga bratstva (prezbiterija), što je također poseban razlog svećeničke radosti.
U zaključnom dijelu izlaganja dr. Parlov je obrazložio poseban odnos između svećenika i Blažene Djevice Marije ter je istaknuo kako svećenik, i s naslova svetoga reda, može na Mariju gledati kao na svoju Majku, na Majku svećenika ter u svome pastoralnom poslanju računati na njezinu zaštitu i pomoć, što onda postaje novi razlog njegove radosti.

U vrlo zanimljivoj i dinamičnoj raspravi koja je slijedila, predavač je najprije napomenuo kako će biti korisno reći nešto i o svećeničkoj egzistencijalnoj žalosti koja se rađa iz usvajanja nekih od značajki koje obilježavaju suvrjemeno društvo. Istaknuo je najprije opasnost pretjerane sekularizacije, na koju je upozorio i papa Franjo nazvavši je "duhovna svjetovnost", a potom se kratko osvrnuo na opasnosti pretjeranog individualizma, pastoralne tromosti, pesimizma i ovisnosti, koji su također izvori svećeničke egzistencijalne žalosti.
Dr. Parlov je zatim opisao odnos prema svećeniku u zajednici, nakon što je Drugi vatikanski sabor istaknuo ulogu biskupa i laika, ter kako je uloga svećenika poslije "vraćena" u središte pozornosti. Iznio je također i svoja pastoralna iskustva u radu s krizmanicima (koji u Splitsko-makarskoj biskupiji sakramentu pristupaju nakon drugoga razreda srednje škole), istaknuvši kako je, općenito u pastoralnom radu a poglavito s mladima, prošlo vrijeme "obraćanja mnoštvu" ter je nuždno oblikovati i voditi manje skupine. Na kraju je predavač, obrazlažući razliku između veselja i radosti ter osvrćući se na primjedbu o "žalostnom slavitelju radosnih otajstava", naglasio kako je doista potrebno da svećenik, i kao kršćanin i kao voditelj župne zajednice, što veoma često ističe i papa Franjo, odražava i ižaruje radost. A ona je, kako reče papa Benedikt, "temeljni element kršćanstva", dok je svjetovno "bučno izražavanje veselja često samo maska iza koje se krije očajanje", jer "kada Bog nije s nama, svijet je pust, dosadno je i ničim nismo zadovoljni".

U trećem dijelu toga radnog susreta dvojica djelatnika s područja kulture govorila su o "tekućoj konzervatorskoj problematici". Najprije je Hrvoje Giaconi, predstojnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH u Gospiću, opisao djelokrug rada svoga Odjela i teškoće s kojima se susreće ter je izrazio želju za osnivanjem zajedničkog ureda, crkvenog i državnog, koji bi skrbio o zaštiti spomenika, kao i to da među svećenicima bude stručnjaka za kulturnu baštinu, kao što su povjesničari umjetnosti.
Potom je ravnatelj Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zagrebu dr. Mario Braun kroz video prezentaciju najprije opisao povijest, organizaciju, funkciju i djelatnost Zavoda, a potom je prikazao stanje kulturne baštine ter iznio osnovne upute što treba učiniti, poglavito u nekim okolnostima, da se naše kulturno blago sačuva ili barem spriječi njegovo daljnje propadanje. U zahvali što im je bilo omogućeno da nastupe na ovome svećeničkom susretu, obojica su izlagača pozvali svećenike na suradnju i ponudili im svoju pomoć, napomenuvši koliko je važno da se ništa od "starih stvari s tavana" ne baca bez prethodne konzultacije sa stručnim osobama.

Nakon nekoliko praktičnih obavijesti koje je na kraju susreta dao kancelar mr. Marinko Miličević, svima je za sudjelovanje i doprinos zahvalio mons. Šporčić pa je svećeničko druženje nastavljeno u blagovalištu ordinarijata, gdje je predsjednik Poslovnog odbora Prezbiterskoga vijeća mons. mr. Tomislav Rogić u ime svećenika Gospićko-senjske biskupije izrazio biskupu Mili božićnu čestitku.

Don Anđelko Kaćunko
Brojač posjete:
317171
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016