Danas, 15.veljače šesta je nedjelja kroz godinu. Središnje misno slavlje u 11 sati predvodio je župnik mons.Tomislav Šporčić.

U svojim razmišljanjima župnik je govorio o današnjem Evanđelju po Marku ( Mk 1, 40-45) kojeg smo mnogo puta čuli ali ipak nas uvijek iznova dira. Potresa različite slojeve u nama. Što li nam sve ne dolazi pred oči kada gledamo gubavca u njegovoj bolesnoj koži. Poznajemo mnoge uzrečice koje govore o ljudskoj koži: Svatko nastoji spasiti vlastitu kožu. On mora založiti vlastitu kožu, zadnju preostalu snagu da bi nešto postigao. Loše je kada se proda nečija koža( to jest kada se negoga grubo povrijedi). Svatko nastoji skupo prodati vlastitu kožu. Čovjek je pouzdana koža, pouzdano tkivo. Spasio je golu kožu. Koža je puno više od puke površine našeg tijela. Koža u ovim izrekama označuje čitava čovjeka. Čovijek najveći dio kisika uzima preko svoje kože. Zdrava koža omugućava život. Guba znači izdvojenost iz zajednice. Na Starom Istoku guba je bila neizlječiva bolest. Gubavci su se morali zadržavati daleko od drugih, bili su izdvojeni iz zajednice. Tko uđe u zajenicu s Bogom neće ga više snaći nikakva guba, nikakvo zlo, nikakva smrt. Zajedništvo s Bogom ostaje zauvjek.

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama i s.Ljubomirom Lešić.