Prigodom planiranja uređenja prostora oko crkve Presvetog Trojstva u Otočcu i Gačanskog parka hrvatske memorije povela se rasprava treba li u cijelosti ukloniti kameno-željeznu ogradu ispred crkve, prema Ulici kralja Zvonimira.

Bilo je prijedloga da se ta ograda posve makne te da se popločana površina crkve spoji s asfaltom trotoara, sve to iz razloga što stara ograda djeluje derutno, odnosno što djelomice zaklanja pročelje crkve.

Potegnuti su i argumenti da potrebe za ogradom više nema, kako je to bilo u vrijeme njena podizanja, odnosno da se s nekima pokretnim arhitektonskim i hortikulturnim rekvizitima može učiniti vizualna barijera ako treba. No bilo je i onih koji su se protivili uklanjanju ograde, slažući će s time da se skine željezni dio ograde, da se uklone kameni stupići, ali da se ipak zadrži postojeći zidić, rekli bismo nadtemelj ograde.

Nakon svih argumenata za i protiv, otočki župnik mons.Tomislav Šporčić se opredijelio da zidić ipak ostane.

Argumenti za su bili da pored toga što je građanstvu prolaz mimo crkve oduvijek bio slobodan, da je dobro ipak zadržati minimalnu ogradu sve kako bi se, barem na simboličkoj razini, zadržala posebnost crkvena prostora.

Nadalje, skidanje željeznih dijelova i uklanjanja stupića i saniranje zidića ograde je od nekih sudionika ocijenjeno kao poželjno jer da će uređeni zidić biti toliko nizak da ne će štetiti vizuri crkve, ali da će biti i pravi mamac ljudima, posebno mladima, da se tamo okupljaju i da na njemu sjede.

Eto, oko naše kamere je ulovilo grupu mladih, učenika bit će, da sjede na zidiću. Još uvijek na neuređenome i nedovršenome. Time je potvrđeno predmnijevanje onih da će zidić dobiti i drugotnu namjenu, dapače poželjnu, a to je zadržavanje ljudi ispred same crkve, usred grada.

M. Kranjčević / Foto: I.B.