U utorak, 29. rujna u župnoj crkvi u Dabru proslavili smo blagdan Svetih arhanđela: Mihovila, Gabrijela i Rafaela. Naglasak je bio na Sv. Mihovilu jer župna crkva u dabru posvećena je Sv. Mihovilu.

Više župnih crkva u našoj biskupiji posvećeno je Sv. Mihovilu, a našoj okolici to je i u Ramljanima i Vratniku. Tako je tog dana bilo i u tim župama okupljanje većeg broja vjernika nego li inače. U Dabru smo imali misu i u nedjelju, 27. rujna. Budući je dio vjernika znao da neće moći doći u utorak jer je to radni dan došli su u nedjelju. U nedjelju je misu služio župnik mons. Tomislav Šporčić a u utorak na sam blagdan sv. Misu prije i poslije podne predvodio je i propovijedao mons. dr. Milan Šimunović. On je istaknuo važnost Sv. Mihovila kojeg Sv. Pismo spominje kao Božjeg ratnika koji se bori za Božju čast. On se bori i protiv zlih sila koje očito postoje i onda kad ih čovjek u svojoj nevjeri znade zanijekati misleći da je snaga samo u materijalnom - vidljivom svijetu. Mi često osjećamo, makar to tjelesnim očima ne vidom da u svijetu vladaju i često nam čini da će prevladati neke sile kao da su u zraku. Zle sile znaju zavladati našim mislima i osjećajima. Najteže je onda kad te sile djeluju na čovjeka tako da izgubi volju za život, kad prestane svaka volja da se borimo za život. Zle sile djeluju na nas i onda kad se ne možemo jedni s drugima pomiriti, oprostiti, kad prekidamo veze s našim bližnjima i ustrajemo u odvojenosti i samoći radije nego da pristupimo svome susjedu, rođaku, znancu zatvarajući se sami u sebe misleći: što će mi tko?? Sv. Misa i zajedništvo u molitvi nalazimo najjaču hranu protiv takvih ponašanja.

Prije podne osim župnika s mons. Milanom Šimunovićem koncelebrirao je i vlč. Mile Rajković, župnik švički koji je usput proslavio i svoj imendan. Župnik - domaćin mu je u ime svih čestitao imendan.

Poslije Sv. Mise župnik se zahvalio svim prisutnima, a posebno obitelji Tome i Vere Rukavina koji se najviše brinu za čistoću crkve kako u okolišu tko i unutrašnjosti crkve i sakristije. Iako redovito žive u Velikoj Gorici crkva u Dabru im je posebna briga. Posebno se zahvalio i obitelji Katarine Šebalj koja još uvijek živi i Radi u Berlinu, ali već pet godina za redom pripravlja svečani ručak za svećenike i časne sestre i usput za svoje goste koji se taj dan pridruže. Ona sama uz pomoć sina Pere i kćeri i zeta iz Zagreba radošću i osjećajem počašćenosti pripremaju svečani i na zaista možemo reći znalački način priprema s ljubavlju ovaj ručak.

U poslije podnevnim satima, nakon druge mise s puno radosti i očekuje više obitelji da ih posjetimo i na svoj način uveličamo bar na kratko njih i njihove goste. Redovito to bude kod obitelji Vere i Tome Rukavina, kod obitelji Smolčić - Cekin, zatim obitelji Ivana Rajkovića u zaselku Budžak, te kod Jure Krznarić koji u tijeku svake godine sa svojom suprugom župniku i njegovom društvu pripremi "svečarski"ručak.