Svetkovina Svih svetih svečano je proslavljena u našoj župi. Svete mise slavljene su po nedjeljnom rasporedu u 9,00 - 11,00 i 19,00 sati.

U 9 sati crkva je bila potpuno ispunjena vjernicima, u 11 sati nešto manje. Misu je predslavio mons.Tomislav Šporčić koje je ujedno slavio i sv.misu u Dabru u 14,30 sati, a poslije i molitvu odrješenja grijeha za pokojne na dabarskom groblju.

U 14,00 sati na gradskom groblju Gornja Dubrava Službu riječi i molitvu odrješenja grijeha za sve pokojne obavio je don Jure Ladišić.

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI., da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima.

Svetkovina Svih Svetih prošle nedjelje, 1. studenog o. g. bila je svečana i dojmiljiva kako u našim crkvama u Otočcu, tako i u Dabru u crkvi i na groblju kamo se išlo poslije sv. Mise. Na misama je bilo riječi o značenju svetosti - kršćanin je svet jer je posvećen Bogu po Sv. sakramentima. Sv. Ivan nam govori u liturgiji blagdana da smo djeca Božja. I kao takvi moramo se ponašati. MI smo Božja svojina. Opečaćeni smo krvlju Jagančevom.



Na misi u 9 sati u Otočcu bila su brojna djeca, većina sa svojim roditeljima. Nakon mise pošli su u svoje dvorane da bi porazgovorili o onom što su čuli i doživjeli u crkvi za vrijeme sv. Mise.