Na III. nedjelju Došašća ( Nedjelju Caritasa ) u župnoj crkvi u Otočcu bilo je lijepo i svečano. Na prvoj sv. Misi sudjelvoali su vjeroučenici od I - V. razreda, a posebno su bili pozvani roditelji IV. i V. razreda. Crkva je bila zaista puna a što djece i mladih što roditelja ali i onih starijih.

Na misi u 11 sati osim kannidata za krizmu /7. i 8. razredi nešto je bilo i onih iz šestog razreda. Na jednoj i drugoj misi župnik mons.Tomislav Šporčić je govorio o temi evanđelja.
Kako nam je poznato u evanđelju nam se na osobiti način predsatvio Sv. Ivan Krstitelj koji propovijeda na rijeci Jordanu te kod mnoštva - velikog broja naroda iz puka izaziva pitanja, kao što je ovo:
Što nam je činiti. No tio pitaju i pojedine grupe Ivanovnih slušača. To pitaju i carinici. On ima sasvim konkretno na konkretno pitanje odgovara da ne napalaćuju a ljudima veću carinu nego li je određeno, vojnicima će na isto pitanje odgovoriti da ne čine nikom nasilj,da nikoga ne aprijavljuju i da budu zadovoljni sa svojom plaćom. Bez ovako konkretnih pitanja teško se maknuti s mrtve točke našeg vjerničkog života. To je početak obraćenja. Mi smo ljudi prečesto subjektivni prema samima sebi, lako pomislimo da je s nama sve u redu, posebnmo ako se uspoređujemo s drugima s lošijima od sebe. Onda se lako uljuljamo u lažni osjećaj bezgrešnosti. Lako nađemo opravdanje za svaki svoj postupak, a uzrok je ponajviše u drugom. Smirimo si savjest i nastavimo po starom.

Kršćanstvo je poziv na promjenu., na ispravno djelovanje. Kršćanin ne odmahuje rukom tvrdeći da se ništa ne može učiniti, ne okreće glavu od problema, ne smiruje savjest lažnim opravdanjima. On se bori, kaje, popravlja i tako svjedoči. Dokle god ne počnemo postavljati pitanja poput ovih Ivanovih slušatelja: Što mi je konkretno činiti? nikakvi se pomaci neće dogodditi ni nakon velikih slavlja.

U ovom tjednu - idućega petka i subote imamo u našoj crkvi Pokorničko bogoslužje i adventsko-božićno ispovijedanje, te slavlje pokore. Za tu pobožnost se trebamo pripremiti ispitujući svoju savjest. Nemojmo je skrivati od nas samih i od Božjih rasvjetljenja. Pomozimo sami sebi, ali i drugima: djeci i mladima, supružnici međusobno jedno drugoem i tome slično.

Danas je i nedjlaja Karitasa. Trebamo i time pokazati da nbam se stalo do ljubavi prema bližnjima i u njima prema Bogu. Kršćansko bezu konkretne ljubavi previše ostaj e u teoriji. Ono se mora neprestano spuštati u praksu života.