Na prvu korizmenu nedjelju Sv. Misu u 9 sati predvodio je mons. dr. Mile Bogović, biskup u miru. Na misi je sudjelovao veliki broj djece, roditelja i starijih.

Biskup je jasno - služeći se usporedbama i primjerima iz života vrlo jasno i prikazao vjernicima značenje korizmenog vremena te opis napastovanja i kušnja Isusovih koje mu postavlja Sotona u pustinji.

Sv. Misu u 11 sati predvodio  je župnik  mons. Tomislav Šporčić. Na misi su sudjelovali i roditelji naših kandidata za Sv. Potvrdu. Stoga se je Župnik u propovijedi imao u vidu prvenstveno njih ali govorio je za sve.

Homiliju je izgovorio pod tri vida na temelju evanđelja. Čovjek je uvijek, a posebno danas napastovan ekonomski, religiozno i politički. Ekonomski tako da - čovjek prvenstveno ili gototovo jedinio misli na svoju tjelesnost - osjetila. Postaje pohlepan za posjedom, gramzljiv je. To je idolatrija obilja i raskoški zapadnog društva ali težnja čovjeka kao takovg. Pred potrebom "kruha našega svakidašnjeg" svatko je napastovan da se odriče slobode, zadane riječi, moralnosti, ideala. Od toga nije imuna ni demokracija. I ona moaže postati diktaturom kruha. U drugom iskušenju Sonona iskušava i duhovno. Vodi Isusa na vrh toranja u Svetom gradu pa mu nudi da se baci dolje jer Bog će ga preko anđela čuvati da se ne ogrzne o kamen. To je napast pseudo-religije, ovisnost o senzacionalizmu. To je čovjek magije i nekorisnih čuda, unosne religije. Čovjek umjesto da služi Bogu on se služi Bogom, to je napast praznovjerna čovjeka koji od Boga čini idola. Tu možemo smjestiti potrebu obavljanja sakramenata ali bez aktualne vjere - stalne i redovite. To njemu  treba ceremonija i osjećaj i hvala da je sve obavio. Tu mu treba za svaki slučaj. U trećoj napasti možemo vidjeti političko iskušenje. Isus je odveden na vrh planine gdje su mu pokazana sva kraljevstva svijeta te mu Sotona nudi da može svime vladati ako se njemu pokloni. Tu je riječ o idolatriji politike, o častohleplju i žuđnji za moću. Moć je luzija da nas nadmoć i gospodovanje nad drugima mogu učiniti sretnima. Isus odbija tu napast je ne žudi vladati poput ovozemaljskih vlastodržaca.

Isus nas je u Očenašu poučio da molimo: ....I ne uvedi nas u napast. On je iskušavajući Boga odbio i napast mrmljanja protiv Boga. Jer svaki put kada mrmljamo protiv Boga i naše životne povijesti, mise se zapravo klanjamo "drugom Bogu" od kojega želimo iznuditi čudo koje bi naš život usmjerilo u drugom pravcu, od onoga koji Bog želi. Prihvaćanajem Krista moguće je njegovom snagom pobijediti sve moguće zadljivosti.