Misa zahvalnica u Svetištu Majke Božje od čudesa u Oštarijama

Dana 8.prosinca, na Svetkovinu Bezgrešnog začeća Bl. Dj. Marije u Svetištu Majke Božje od čudesa mons. T. Šporčić predvodio je Misu zahvalnicu povodom 50. godišnjice misništva uz koncelebraciju župnika Oštarskog vlč. Ante Luketića i vlč. Jure Ladišića, duhovnika slabovidnih iz Otočca. Mons.Tomislav Šporčić  je župnikovao u Oštarijama 1976. do 1979. godine i to nakon što je osam godina radio što u Dječačkom sjemeništu u Pazinu i Bogoslovnom sjemništu u Rijeci. Na Sv. Misi je pjevao Župni zbor pod vodstvom prof. Franje Puškarića.

U homiliji je mons. Šporčić protumačio značenje istine o bezgrešnom začeću naglasivši otjastvo vjere i snagu Duha Svetoga. Iz tog otajstva proizlazi i sakramenat Svećeničkog reda koju mi do kraja ne možemo razumjeti. To otajstvo nadilazi našeg ljudskog doumljivanja. Dar svećeništva prima se od Gospodina kao dar ne samo osobi nego čitavoj crkvi i svim ljudima. Preko njega ljudima se omogućuje usmjerenost ka vječnosti. Budimo Bogu zahvalni i surađujmo sa svećenicima u Otajstvu Crkve i sakramenata. Vjerncima u Oštarijama pridružilo se dvadesetak župljana iz Otočca.

Poslije mise Župnik je pozvao u župnu dvoranu gdje je bilo predstavljanje knjige - zbornika: Poziv, poslanje i služenje. Knjigu je predstavio prof. Franje Puškarić i to vrlo koncizno i jasno. On je u knjizi napisao i prilog :Djelovanje župnika T. Šporčića u Oštarijama. T. Šporčić se zahvalio predstavljaču i spomenuo povijest nastanka knjige. Ističući zauzetost mnogih na ovoj knjizi a posebno sinoovcu prof. dr. Ivanu Šporčiću, koji je i urednik knjige. Donosimo  cjelovito izlaganje prof. Franje Puškarića.

Susret u Oštarijama završio je zajedničkim domijenkom za Oštarske pjevače i goste iz Otočca. Među ostalim kod stola je istaknuta želja i dobro došla međusobna posjećivanja i hodočašćenja kako Otočana  u Oštarije tako i Oštaraca u Otočac i Gacku dolinu. U svakom slučaju ovakvi susreti su uvijek obostrano korisni i poželjni.

Zahvaljaujemo se domaćinma svima koji su nas u Oštarijama tako lijepo primili. Posebno župniku vlč. Anti Luketiću te njegovim suradnicima - članovima Pjevačkog zbora i ostalim. Od medijsjskih djelatnika prisustvovao je i prof. Zvonko Ranogajec koji je biležio slijed događanja.

-------

 PREDSTAVLJANJE ZBORNIKA O MONS. TOMISLAVU ŠPORČIĆU: „POZIV, POSLANJE I SLUŽENJE“ 

Sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem na dolasku. Jednako tako zahvaljujem mons. Šporčiću koji me pozvao i zamolio da kažem nešto o knjizi koja govori o njegovom životu i djelu.

Mislim da mons. Šporčića nije potrebno posebno predstavljati jer je dobro poznat u cijeloj našoj biskupiji pa tako i u Oštarijama. Mogli bismo za njega reći: nema gdje ga nema. Imao sam prilike više puta još od vremena dok je bio ogulinski dekan pa sve do danas, direktno ili indirektno promatrati njegov rad i vidjeti koliko se zalaže na pastoralnom polju u našoj biskupiji. Imam dojam da često puta radi neki posao i još ga nije završio, a već smišlja neki novi plan koji bi trebalo uskoro ostvariti.

Knjiga koju večeras predstavljamo nosi naslov „Poziv, poslanje i služenje“. Izdana je povodom zlatnog jubileja, odnosno pedesete godišnjice svećeništva mons. Šporčića. Meni i drugima koji se malo više bavimo crkvenom poviješću često dođe pod ruku neki zbornik ili knjiga o životu i djelu neke osobe, obično nekog biskupa ili zaslužnog svećenika. Često se u naslovu takvih knjiga navode mladomisnička ili biskupska gesla tih ljudi. Ovdje nije tako. Ova knjiga je po naslovu nešto novo, ali istodobno opet već svima poznato i staro. Naime, u naslovu nema Šporčićeva mladomisničkog gesla, nego geslo njegovog cjelokupnog života i svećeničkog djelovanja. Biti pozvan od Boga, biti poslan i služiti zapravo odražava bit života i djelovanja svakog svećenika, štoviše, svakog kršćanina. Sve nas je Bog pozvao da budemo njegova djeca, sve nas je po krštenju poslao da širimo Radosnu vijest i da služimo jedni drugima. Nažalost, često zaboravljamo na tu istinu, a ova nas knjiga svojim naslovom upravo na to podsjeća.

Druga velika vrijednost ove knjige je što ona u svojem prvom dijelu, u kojem mons. Šporčić govori o sebi i svojem životu od rođenja pa sve do danas, vjerno opisuje i odražava situaciju i prilike u Crkvi i svijetu koje su se odvijale u cijeloj Hrvatskoj u prošlom stoljeću i početkom ovog stoljeća. Posebno bih spomenuo razdoblje Drugog svjetskog rata u kojem je mons. Šporčić rođen, zatim progonstvo, stradanje članova obitelji i ostalog stanovništva u rodnom Kuterevu, kasnije gubitak majke, velike muke oko školovanja i susret s velikim otporom poslijeratnog komunizma prema svemu što je Božje i crkveno, ali i hrvatsko. Sličnu, gotovo istu sudbinu, proživljavali su mnogi stanovnici ovog modruško-ogulinskog kraja.

Dok u prvom dijelu knjige, kako sam već rekao, mons. Šporčić sam govori o sebi, u drugom dijelu knjige drugi svjedoče i pišu o njemu. Luka Marijanović piše o zajedničkom odsluženju vojnog roka u Makedoniji, a riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić piše o Šporčiću kao odgojitelju budućih svećenika u pazinskom i riječkom sjemeništu. Ja sam imao zadatak napisati nešto o djelovanju mons. Šporčića u Oštarijama. On je kao mladi svećenik došao u Oštarije sa strahom i nešto malo pastoralnog iskustva u radu na župi. Nakon dužeg vremena (od smrti vlč. Mate Marušića 1959. godine), Oštarije su opet dobile svećenika koji će ovdje stalno stanovati i na kojeg će Oštarci moći uvijek računati. Siguran sam da ga nadbiskup Pavlišić nije slučajno poslao ovamo jer mu je oštarsko svetište bilo jako drago i trebalo je ovdje staviti osobu koja će oštarsku župu i biskupijsko svetište Gospe od Čudesa obnoviti i duhovno i materijalno. Za takav zadatak jedno od najboljih rješenja bio je Šporčić. Šporčiću su pomagale časne sestre Presvetog Srca Isusova, a ubrzo je i među župljanima našao brojne suradnike pa je njegov početni strah brzo nestao. S obzirom na aktivnosti u pastoralu i građevinske radove, mislim da nije imao ni vremena razmišljati o tome. U Oštarije počinju dolaziti grupe hodočasnika, obnavlja se župni stan i svetište, gradi se vjeronaučna dvorana, a uz sve to mladi svećenik Šporčić skrbi o župi Cerovnik, zamjenjuje susjedne župnike, radi s mladima nastojeći da se netko od njih uključi u nova svećenička i redovnička zvanja. Organizira i hodočašća Oštaraca u druge župe. U Oštarijama se Šporčić okušao također, u izdavanju župnog biltena i lista, što će kasnije uspješno činiti u drugim župama izdavajući slunjske Mostove, ogulinski ZOV i otočko Vrilo. Iz Oštarija Šporčić odlazi u slunjski kraj, o čemu piše gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović. Blaženka Ljubović opisala je Šporčićevo djelovanje u Senjskom dekanatu. Tamo je Šporčić proslavio svoju srebrnu misu. Svima nama poznato je njegovo djelovanje u Ogulinu koje je opisala Đurđa Magdić, što će vjernicima ovog kraja biti posebno zanimljivo. Milan Kranjčević opisuje Šporčićeve pothvate u Otočcu i Dabru. Neizostavan članak napisala je sestra Dobroslava Mlakić koja opisuje Šporčićevu suradnju s časnim sestrama Presvetog Srca Isusova od Oštarija 1976. godine do Otočca danas. Svoja razmišljanja o mons. Šporčiću, o suradnji i životnim trenucima provedenim u društvu s njim još su napisali: Janko Jurčević, vlč. Josip Jurković, preč. Nikola Turkalj, preč. Richard Pavlić, Zvonko Ranogajec, Ivan Gomerčić i njegova nećakinja Mateja Šporčić.

U knjizi se nalazi i nekoliko članaka koji nisu usko povezani s mons. Šporčićem, nego su objavljeni u čast njegovog zlatnog jubileja. Napisali su ih: časna sestra Silvana Fužinato, Jasminka Brala Mudrovčić, fra Emanuel Franjo Hoško, Enver Ljubović, Stjepan Kušar i Ivan Šporčić, nećak mons. Šporčića i glavni urednik ove knjige. Mislim da je on i glavni krivac da se ova knjiga započne pisati i na koncu, objavi. Knjiga obiluje velikim brojem fotografija koje prate tekst i govore više od riječi. Sve ovo što sam rekao o knjizi i mons. Šporčiću zaslužuje da ovu knjigu nabavite, pročitate i preporučite drugima. I na kraju, što drugo reći nego Bogu zahvaliti na daru osobe mons. Tomislava, a monsinjoru još jednom ovom prilikom čestitam njegov zlatni jubilej svećeništva, želim obilje Božjeg blagoslova i zahvaljujem na svemu što je učinio, što čini i što će još učiniti za vjernike Gospićko-senjske biskupije.

 

Franje Puškarić

 

 

Brojač posjete:
225670
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016