Na spomendan bl. Alojzija Stepinca danas, 10. veljače svečano euharistijsko slavlje u 9,00 sati u predvodio je mons.mr.Tomislav Šporčić župnik i dekan otočki u suslavlju s don Jurom Ladišićem pastoralnim suradnikom za slijepe i slabovidne.
“Ponosni smo na bl. Alojzija kojeg je Gospodin zarana odabrao i povjerio mu tešku i odgovornu zadaću u vođenju Zagrebačke nadbiskupije. S njim smo povezani narodnim korijenima i osjećajima, a još više vjerom i pripadnošću Katoličkoj Crkvi koju je neizmjerno volio i za nju se žrtvovao. On je po svojoj vjerničkoj obitelji, osobito preko majke Barbare, bio utkan u život svoje župe i nadbiskupije. Kao što je od djetinjstva naučio voljeti svoju majku, tako je preko nje naučio ljubiti majku domovinu i majku Crkvu za koju je napisao u svom Dnevniku: ‘Što dulje živim i promatram otajstvo Crkve, to mi je ona draža i milija. O velika si, Crkvo Božja!’” Taj dični sin hrvatskog roda svijetli i blista na obzorju Crkve i hrvatske povjesnice, a kao duhovni knez 20. st. ima što poručiti i sadašnjem naraštaju diljem Hrvatske. “Hrvao se s moćnicima da zaštiti nemoćne. Želio je uvijek predstavljati i zastupati poniznu i slobodnu Crkvu. Poniznu pred malenima, patnicima i progonjenima, a slobodnu i hrabru pred moćnim vladarima i silnicima ovoga svijeta. Borio se za njenu slobodu i bio pripravan umrijeti ako ustreba za njeno dobro i dobro svakog čovjeka. To potvrđuju njegove riječi iz jednog pisma: ‘Kad bih mogao, dao bih i stotinu života samo da živi Crkva Božja’” rekao je župnik. Opisao je Stepinca kao nepokolebljivog branitelja vjere, neustrašivog čuvara pravovjerja i jedinstva Crkve, neumornog zaštitnika čovjeka i njegovog dostojanstva.
“U Božje ime, iz zatvora i pritvora branio je slobodu Crkve. Nošen iskrenim rodoljubljem, tumačio je pravo hrvatskog naroda na slobodu, državu, na dostojan život u miru, u slobodi i pravednosti. Neprolazni etički principi bili su stijena na kojoj je stajao kao svjetionik koji je u sveopćem neredu i mržnji onoga vremena pokazivao svjetlo i put spasenja” rekao je župnik, dodavši da je Stepinac živio u vrlo teškom povijesnom vremenu opasnih ideologija kojima se žestoko usprotivio braneći ljudska i narodna prava. “Njegova hrabrost u tom mračnom razdoblju bila je izvorom nade za potlačene i ugrožene. Volio je svoj narod i bio ponosan što je član hrvatskog roda. Stoga nije mogao mirno promatrati progone Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. No, to ga nije omelo da se u tijeku rata zauzima za svakog ugroženog čovjeka, bez razlike na vjeru i naciju. Spašavao je Židove, Rome, Srbe, ugrožene Hrvate i Slovence. Stoga su ga nacisti dva puta pokušali likvidirati namještenim atentatima. Poslije rata jednako se protivio komunističkoj diktaturi, prosvjedovao protiv brojnih zločina, gaženja prava Katoličke Crkve i osobito protiv ubojstava stotine katoličkih svećenika” rekao je mons. Šporčić, dodavši da su ga nacisti nastojali tajno likvidirati, a komunisti su ga nevinog osudili i poslali u zatvor pred očima cijelog svijeta. “Ali, pola stoljeća kasnije, 3. listopada 1998. g., kardinal Stepinac je izašao kao moralni pobjednik. A bezbožni režimi, fašizam, nacizam i komunizam, otišli su, nadamo se, zauvijek i bez povratka, u povijesnu ropotarnicu. Upravo onako kako je on predvidio u povijesnom sramotnom procesu u Zagrebu, kad je upozorio komuniste da se „uzalud Bogu protive i ljudska prava gaze“. Jer na koncu će povijest izreći svoj sud” rekao je župnik Šporčić, istaknuvši da smo mi generacija koja je doživjela slobodu domovinu i u slobodnoj Hrvatskoj veličanstvenu liturgiju u Mariji Bistrici, kad je povijest presudila u Stepinčevu korist.
Euharistijsko slavlje animirala je s.Ljubomira Lešić na orguljama.
( ib )