ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Korizmeno hodočašće Otočkog dekanata u Gospić

Dana, 3.ožujka vjernici Otočkog dekanata hodočastili su katedralu u Gospić, gdje je koncelebriranu svetu misu u 11 sati predslavio mons.mr.Zdrenko Križić, biskup gospićko-senjski s više desetaka svećenika. Ovo je prvo ovogodišnje korizmeno hodočašće u katedralu gdje su bili vijernici Gospićkog i Otočkog dekanata sa svojim svećenicima.

U svojoj homiliji biskup Križić kazao je kako smo slušali u evanđelju jednu od najljepših Isusovih prispodobi zasigurno svima dobro poznatu prispodobu o dobrom Ocu. U ovoj prispodobi Bog nam govori koliko ima razumjevanja za ljudske slabosti, za ljudsku grešnost, s druge strane također možemo vidjeti kakva je moć zloga da čovjeka usmjeri krivim putem, da čovjeku predoči zlo kao dobro, zlo koje će ga usrećiti u životu. Spomenimo samo neke elemente ove prispodobe. Naglasak je da je jedan čovjek imao dva sina, radi se o dobrostojećem čovjeku koji ima i slugu što znači da dobro stoji međutim u jednom momentu jedan od sinova dolazi ocu tražeći od njega dio baštine jer on namjerava poći u neku daleku zemlju, ne kaže ni zbog čega ni zašto. Što je to što mu je smetalo u očevoj kući , što je to što ga je zamaralo ili činilo nesretnim, ne kaže ništa on želi samo poći u neku daleku zemljuuvjeren da će tamo naći sreću , da će se tamo ostvariti svi njegovi sni. Otac tu vidimo ništa nemože napraviti zasigurno da mu je postavljao pitanje zbog čega, zašto, čemu to radiš , to te ničemu ne vodi, zašto si upropastavaš život međutim to ništa nije koristilo.

Draga braćo i sestre primjera imamo i danas na pretek, nije ovo prispodoba koja govori samo o nekom vremenu, koliko i danas ima pa i mladih osoba koje krenu nekim putem koji ne vodi nikamo, krenu putem droge, alkohola, kriminala, prostitucije uvjereni da je to put u kojem će se ostvariti, u kojem će biti sretni. Možete osobama govoriti da nema smisla, čemu upropašćuju si život , ali jednostavno one ostaju njeme nema nikakve reakcije. Tu vidimo rekoh kakva je moć zloga, kako đavao lako može uvjeriti nekoga da će ispuniti svoj život, svoje snove nudeći mu put do kraja glup, put u kojem će potrošiti sve svoje vrijednosti, u kojem će zaglibiti u bijedi i razočaranju, ali nažalost događa se tako često. Pa i ovaj mladić on je uvjeren da će u dalekoj zemlji mu cvasti ruže, tu će iskusiti svu moć užitaka, tu će život živjeti punim plućima i odlazi. Dok je još imao puno zaliha , dok su džepovi bili puni imao je veliko društvo , organizirao je slavlja, bankete, svi su mu se divili, svi su mu dolazili on je bio glavna faca. Međutim džepovi su se počeli prazniti, malo po malo on je ostajao sve plići, u jednom momentu doživljava da on nema više ništa. ma on je prazan, ne samo prazan novca on je prazan vrijednosti, on nema od čega živjeti jer je u sebi prazan. Vrijednost mu nije mogla dati novac, novčanik bilo što drugo i u jednom momentu taj se mladić našao na suhu, jednostavno nevidi nikakav izlaz za svoj život. Govori se da se on primi kod jednog mještanina koji ga je poslao pasti svinje, evanđelist veli da se on prilijepio na jednog tog žitelja. Kad kažemo da se netko nadvezao na nekog onda je tu razlog uvjek nekakav afektivni, međutim ovdje nije nikakav afektivni razlog. On se prilijepio na nekog čovjeka da preživi, on nema od čega živjeti. Ali ono što je još gore, još ružnije svi njegovi prijatelji a imao se dojam da ih je imao neznam koliko, svi su nestali, nema nikoga. Nitko da mu dođe i zapita ga, čuj kako ti je? Pa vidi se ovo mu nisu bili prijatelji nego oni koji su ga koristili, on je njima bio zanimljiv dok je imao novaca, dok je mogao organizirati fešte, poslije toga on njima nije zanimljiv, što on umire sada od gladi to se nikoga ne tiče. Kako se često ponavljaju slična iskustva, kako se često događa baš to, mnogi su te slavili dok si imao što dati, a kada nemaš svi te odbacuju. Ovaj mladić je postao svjestan što je napravio ali sada je kasno, on nezna kamo usmjeriti svoj život. Zapravo ostaje dva izbora , jedan je skončati život nažalost često puta takvi završe praveći samoubojstvo, ili druga mogućnost pokušati se vratiti svome ocu, ali zato se treba i poniziti, pokajati, skrušiti se, a njemu to nije baš lako jer je itekako odlazio ponosit i arogantan. Evanđelje veli za tog mladića da on dođe k sebi, vidimo da je on zapravo bio izvan sebe, živio u nekakvim iluzijama. Možda je ovo najteži put koji je trebao prevaliti, nije toliko bio velik put od očeve kuće do daleke zemlje niti od daleke zemlje nazad, najduži put mu je bio doći k sebi, to često puta bude i najteži put da osoba dođe k sebi, da postane svijesna svoje situacije ali isto tako da postane svijesna da ima izlaz. Ovaj je mladić odlučio vratiti se ocu, jasno vraća se kao prosjak , prazan svega i džepova i srca. Vidimo što je sve on proživljavao kada se vraćao teško je i zamisliti, koliko je u njemu bilo strahova kako će reagirati otac, kako će reagirati stariji brat, sve je to trebalo pobijediti. On je na sreću uspio, dolazi i doživljava iznenađenje nešto što nije mogao očekivati otac ga prima raširenih ruku.

Braćo i sestre u liku ovoga oca Isus je predstavio Boga, nebeskog Oca i na taj način htio pokazati koliko Bog ima razumjevanja i ljubavi i za onoga koji ne zaslužuje ljubav, ma Bog je uvjek takav, on uvijek čeka. Bogu je stalo da svaki onaj koji je skrenuo s pravoga puta dođe k sebi, da mu se vrati. S ovom porukom Isus želi reći ma nesmiješ nikada očajavati, u životu uvijek ima izlaz, ima uvjek netko tko te čeka a to je Bog. Vidimo kako se taj Bog ponaša ovom mladiću kada se vraća ma s nijednom riječu nema ukora. Očekivali bih smo da otac očita neku lekciju, da mu malo opere glavu, međutim ništa od toga. Vidimo to je Božja pedagogija, čemu ovom mladiću sada govoriti o glupostima koje je napravio, čemu ga špotati, on sada i tako sve zna, on ima potrebu razumjevanja, ima potrebu da mu se kaže čuj za tebe sve nije izgubljeno , budi hrabar život još pruža ruku. Kako je važno pronaći u životnom putu takvih osoba, kako je važno da ljude koji su napravili velike greške u životu susresti ovakve osobe koje će im reći , ne boj se Bog te voli, on te prihvaća, život je pred tobom, nije još sve izgubljeno, to je ono što Bog poručuje i nama. Nema tog grešnika koji ne može postati svet, koji se nemože vratiti na pravi put. Ono što je važno to je, ma nositi to uvjerenje tu istinu da nas Bog voli bez obzira kakvi bili. Ima često puta ljudi koji su imali prošlost neku grdu i onda što god im se dogodi onda misle da ih Bog kažnjava, da ih Bog nikada nije prihvatio zbog njihove prošlosti. Kako je to pogrešno, to je kriva slika o Bogu. Ma Bog zna da samo snagom ljubavi može izliječiti da ga samo tako može vratiti u život i Bog to čini ali Bog traži suradnike koji će mu pomoći tražiti i spašavati ono što je izgubljeno.

Draga braćo i sestre svi mi poznajemo neke voje grešnike, svi mi poznajemo a možda i sami smo bili kao i ovaj rasipni sin. Kako je važno znati danas razumjeti one kojima je pomoć potrebna, to je ono što Bog od nas očekuje. Lalo je upropastiti , lako je odbaciti i prezreti  ali nije lako spasavati . Isus će za sebe reći da je došao spasiti ono što je izgubljeno. Stoga moilimo ga da i nama pomogne da budemo na tom putu, da ljudima muke, tjeskobe životnih promašaja da za njih znamo imati lijepu riječ, osmjeh, ohrabrenje. Na taj način ćemo i mi spašavati ono što je izgubljeno - poručio je biskup Zdenko.

Na kraju mise mons.mr.Tomislav Šporčić dekan otočki predstavio je otočki dekanat i zahvali se Ocu biskupu na predvođenje euharistije, a i dekan gospićki preč.Mario Vazgeč također se zahvalio biskupu da današnjem slavlju svete mise.

 Euharistijsko slavlje animirao je združeni zbor oba dekanata a za orguljama bila je č.s.Ljubomira Lešić.

I.B.

Brojač posjete:
29065
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016