U nedjelju, 18. ožujka o. g. , dan prije blagdana Sv. Josipa u župnoj crkvi u Otočcu proslavljene su dvije Sv. Mise i to u 9 i 11 sati. Večernje Sv.Mise nije bilo jer su svećenici s članovima župnih pastoralnih vijeća sudjelovali na Godišnjem susretu istih u svetištu hrvatskihg mučenika na Udbini.

Budući je ovo bio dan prije Sv. Josipa koji je zaaštitnik domovine, obitelji i posebno očeva u Otočcu je župnik sa suradnicima priredio proslavu Dana očeva. Prije svega očevi su bili pozvani da dođu na Sv. Misu, po mogućnosti sa svojom djecom te sudjeluju  na kraju mise obredu blagoslova, posvetne molitve Sv. Josipu

te prime molitvenu sličicu s likom Sv. Josipa. Na Sv. Misa u 9 i 11 zajedno bilo je preko  od 100 očeva. Na Sv. Misi je suslavio i vlč. Jure Ladišić, a pjevanje je predvodio Mali zbor "Anđeli" pod vodstvom č.s. Ljubomire Lešić i đge Gabrijele Degoricija. Na misi u 11 sati također je sudjelovao veliki broj svih vjernika. Očeva manje nego li u 9 sati. Pjevao je župni zbor "Sv. Cecilija". Pod vodstvom prof. Branke Bernardi i sudjelovanje č.s. Ljubomire.

U homiliji župnik T. Šporčić je najprije protumnačio evanđelje po Sv. Ivanu koje ljudski život  uspoređuje s zrnom pšenice koje se baca (sije) u zemlju. I ono mora umrijeti strunuti da bi donijelo proda. Isus prije svega misli na sebe. On treba umrijeti. I to on vidi iz blizine. Jer to govori pred blagdan Pashe. Okupljeno je mnoštvo sa svih strana i ne samo članovi židovskog naroda nego su došli izdaleka i neki Grci koji žele Isusa vidjeti. I ta znatiželja Isusa potiče da govori o svojoj smrti i plodovima koja će iz toga izaći, a to je slavi i bogati život uskrsnuća.

Toliki primjeri potvrđuju da je sebičnost smrt života. Sebičan čovjek traži samo svoju korist i svoj probitak, ne opažajući da se tako zapravo sve više udaljava od sebe, umjesto da nađe sebe. Samo ljubav i žrtva ispunjavaju smislom ljudski život i čene g sretnim. A žrtva je uvijek polagano umiranje koje vodi prema novome životu, punini života.

Sv. Josip je prihvaćajući Božju poziv prihvatio život odricanja i služenja. Ozbiljno shvaća Božje naputke u raznim životnim - vrlo teškim sitacijama. Ne odlučje sam svojom pameću.

Traži i prihvaća Božje "upute" Uz ovu krijepost koju Josip svjedoči vrlo je usko vezana odgovornost i ozbiljnost života. Ozbiljan čovjek je odgovoran, a takvo ponašanje jasno opisuje Pismo kad govori o svetom Josipu.

Ne samo da je potrebno moliti za odgovornost u vjeri i današnjem svijetu, nego je potrebno tu stvarnost izgrađivati u osobnom životu. Kolikogod se ozbiljnost našla na udaru i ismijavanju i kritike, ona osvaja svojojom svjedočanskom snagom u kojoj je djelovanje najsnažnija propovijed. Bez jedne izgovorene riječi zapisane u Pismu sveti Josip je djelima riječit svetac. Kao zaštitnika Crkve, ali i hrvatskoga naroida, zaštitnik očeva, svetoga Josipa molimo za tu ozbiljnost i u Crkvi i u našem narodu.  

( Tš)