Dana, 12.kolovoza devetnaesta je nedjelja kroz godinu. Svete misu u župnoj crkvi u Otočcu bile su u 8,30 i 10,00sati, a predvoditelj misnog slavlja je mons.Tomislav Šporčić župnik i dekan otočki.
U središtu pozornosti Božje riječi ponuđene su dvije stvarnosti: život i vjera. Pitanje života rjejšava vjera u Boga. Hoćemo li umrijeti na putu ili preživjeti? Vjera nudi život, ali kako? Vjernik može ući u tu avanaturu i provjeriti istinistost tvrdnje da vjera donosi života. Tamo gdje se nađe vjere, Bog se uprisutnjuje i čovjekovu situaciju, koja po svojoj prirodi nema rješenje, korjenito mijenja. Izraelcima je dao manu s neba i vodu iz stijene, tako im se objavio kao spasitelj te su mogli nastaviti put u život, u Obećanu zemlju. Samo po našoj vjeri i Božjoj intervenciji život ide dalje pa čak i tamo gdje se, po svojoj prirodi, nužno zaustavlja.
Novozavjetna situacija (evanđelje) slična je onoj starozavjetnoj. Po zakonima prirode ljudima nakon boravka na zemlji slijedi smrt. Međutim ako se Bog umiješa može biti i drukčije. Bog se umiješao po Isusu kojega je, uskrisio, učinio pobjednikom smrti i Spasiteljem ljudi. On je prije svoga povratka k Ocu obećao da će među ljudima ostati u kruhu: „Ja sam kruh koji je sišao s neba… Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će, ako i umre. Dakle: tko vjeruje, ima život vječni!" Euharistija do danas ljubomorno čuva i promiče ovu istinu, ona je sakrament Isusove prisutnosti u prilikama kruha. To kršćani vjeruju, a svijet jednako „mrmlja", ne razumije i pita: kako je to moguće? Kršćani odgovaraju da ni oni ne znaju kako je Bogu nešto moguće, ali oni vjeruju i što više vjeruju to više razumiju. Ni jedan sakrament nije razumljiv bez vjere. U životu kršćana ponavlja se, dakle, starozavjetni prizor iz pustinje: ima li života ili nema? Ima li spasonosnog kruha ili ćemo pomrijeti? Kao što je Bog Izraelcima pronašao rješenje – mana je omogućila put u život, tako kršćanima koji se pitaju: ima li života poslije smrti?, nudi svoga Sina za Spasitelja. Tko u njega vjeruje, živjet će. Isus se naime poistovjetio s kruhom: „Ja sam kruh života… tko blaguje od ovoga kruha… tko u mene vjeruje - živjet će ako i umre!" Ovo je sâmo srce radosne vijesti, jer naviješta mogućnost da se preživi neizbježna smrt i da se živi novim vječnim životom koji je Bog obećao i kojega smrtni putnici s vjerom i nadom očekuju. Kao što roditelji skrbe za kruh koji na životu održava njihovu djecu, tako nebeski Otac daruje ljudima, Krista-Kruh-Nebeski da bi, kao Isus, mogli nastaviti put u obećani Život vječni.
Naše vrijeme, doduše, ima bogata materijalna sredstva, ali je u njima premalo ljubavi, povjerenja, smisla; zatvaraju nas u poguban potrošački mentalitet koji stvara praznima u duši, dosadu te, uza svu izvanjsku raskoš, udaljava od smisla i razočarava. Bog poziva na vjeru, želi ljude okrijepiti jednostavnim sredstvima: Riječ i Pričest. Na izvana ništa osobito, ali i jedno i drugo imaju Božansku moć okrijepe, jer su izvor i vrhunac ovozemaljske egzistencije i zalog vječnog života.
Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor Sv.Cecilija pod vodstvom s.Ljubomire Lešić
(ib)