Svećenici Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije redovito zajednički obvaljaju godišnje duhovne vježbe. Obično to bude po jedan turnus u Lovranu i jedan u Svetištu Gospe Kranarske. No, od ove godine to je bilo   u Mukinjama na Plitvicama i u Baškim Oštarijama. Na Krasnu od 21. do 24. kolovoza o.g. na duhovnim vježbama sudjelovalo je dvadesetak svećenika iz jedne i druge (nad)biskupije. Uz svećenike bili su i nadbiskup riječki mons. dr. Ivan Devčić i mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski u miru. A u srijedu, 22. ov. sudionike je pohodio i biskup mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski.  Duhovne vježbe je vodio tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene iz Sarajeva fra o. Damir Pavić. Iz Otočkog dekanta na duhovnim vježbama su sudjelovali: vlč. Mile Rajković, župnik švički, vlč. Andrija Kekić, župnik sinački, vlč. Jure Ladišić, duhovnik slabovidnih i mons. Tomislav Šporčić, župnik i dekan otočki.

Voditelj fra o. Damir Pavić, govorio je jednostavno i pristupačno. Nastojao je  ne služiti se teškim teološkim citatima nego se više usmjerio na svakodnevna svećenička pitanja s kojima se susreću u svom pastoralnom djelovanju. Istaknuo je prvenstveno potrebu svećeničkog povlačenja u "osamu" i razmišljanje ne toliko o sebi nego o onom što nam Gospodin želi reći. Čovjek uspješno rješava svoje nedoumice i teškoće onda kad se usmjeruje Gospodinu i Njega stavi u prvi plan. Jedino tako može i naći odgovor na svoja pitanja. AKo čovjek sluša samo sebe zatvara se Bogu i ljudima.

U daljnjim razmatranjima voditelje je na osobiti način naglasio potrebu redovite molitve, bilo osobne, a ona zajednička je još liturgijska i zajednička na posebni način. Nije dobro da se u molitvi žurimo. Poneki svećenici kao svoj ideal propovijedanja imaju da im homilija bude što kraća. Ima se dojam da zapravo i nemaju što reći. Tom pretjeranom kratkoćom odražava se slaba vjera ali i duhovna praznina.O tome je posebno dobro zapažao i svraćao pozornost svojim svećenicima papa Pio X. Njegov blagdan se upravo slavio 21. kolovoza. To je zapažao kod svojih svećenika dok je bio biskup. A kao papa uzeo je geslo: Omnia restauare in Christo - sve obnoviti u Kristu.  Suvremeno vrijeme je užurbano. Stoga je još veća opasnost da pojedini svećenici žele biti suvremeni i po kratkoj molitvi, pa i Sv. misi,  što nije privatna molitva nego je to najvažnija molitva Crkve. Molitva svećenika održava u njegovoj plodnosti rada. Mora se čuvati da pretjeranim programima i poslovima "izgori" te postane na svoj način neupotrebljiv. No, još veća je opasnost za one koji nemaju posla. Postoje mnoge male župne zajednice. Mnoge župe koje su nekad bile brojne pa onda i zahtjevne postale su male i bez nekih većih događanja. Ako se svećenik nezna zaposliti počinje se baviti i onim što je samo svjetovno, te postaje posvetonjačen, te ga ljudi počinju hvaliti kako je  on običan čovjek. Neko vrijeme to im ka odgovara ali ne smo vjernicima nego i njemu. Duhovno mu postaje strano. Ali samim time vjernici ostaju  kao ovce bez pastira. Takav se posvuda nađe ali najmanje tamo gdje bi trebao biti.

Svećenik je pozvan da bude učitelj, da poučava. To je na osobiti način naglašavao svojim svećenicima spomenuti Papa. Potrebno je poučavati u jednostavnim i malim stvarima. Uzalud će biti govor koji ide "iznad glava" Mnogo puta se pretopostavlja da se znade i ono što većina ne razumije. Vjernici će rado poslušati ono što razumiju. Razne kritike više su odraz nevjere i odvraćanje od promjene koje bi bile poželjne i za njega, ali lakše je to staviti pod lupu kritike.

Svećenik je taj koji upozorava na zlo - grijeh kojeg se čini. No, ne samo na one koji čini drugi nego i on sam mora biti svijestan svoje griješnosti. Ni on nije imun od bilo kojeg od svih sedam grijeha i sklonosti. Potrebno je da se oslobađa od grijeha. A to je prije svega sakrament Sv. ispovijedi. Svećenik je pozvan da vjernike oslobađa zla i grijeha upravo po ovom sakramentu. Mnogi nose teret zarobljenosti i nesretni su zbog toga. Mnogi si bolesni i različite su im bolesti. Svećenik je pozvan liječiti. On dijeli Božje milosrđe. Milosrđe je temeljni evaneoski pojam. Nas ljude može osloboditi i spasiti samo Božje milosrđe. Svećenici uz slavljenje Sv. Mise - Euharistije prvenstveno su služitelji tog milosrđa. Neke ideologije, kao što je komunizam izbacio je taj pojam iz svog učenja i prakse. Milosrdan je i milostiv Gospodin.

Ove misli ali i puno drugih imali smo prilike u ovim duhovnim vježbama čuti i o njima na miru meditirati i usvajati. Za današnji jači i ozbiljniji vjernički život one se preporučaju ne samo svećenicima nego i  vjernicima koje se organiziraju na različite načine. 

Tš