U nedjelju, 23. rujna o.g. u župama Gospićko-senjske biskupije prma planu biskupije trebalo je u svim župama održati proslavu Katehetsko-vjeronaučne nedjelje. Tako je i župa Presvetog Trojstva imala program te nedjelje. Sv. Mise su bile kao i drugih nedjelja u 9 , 11 i 18,30 sati.
Na misu u 9 sati bili su posebno pozvani vjeroučenici od I - VI. razreda zajedno sa svojim roditeljima. Vjeroučenici su uz male iznimke bili svi, a roditelji radi raznih obaveza, bili su nešto manje. No, majke bile su gotovo sve. Pjevanje na misi predvodio Dječji zbo "Anđeli" pod vodstvom gđe Gabrijele Degoricija i č.s. Ljubomire Lešić. Župnik je u homiliji govorio na temelju nedjeljnog evanđelja, gdje Isus govori o svojom muci ali i o uskrsnuću. A apostoli raspravljanju "tko će biti veći" što je Isusa potaklo da uzme dijete, postavi ga u sredinu i kaže: Tko primi ovako jedno dijete mene prima, a tko prima mene ne prima mene nego onoga koji je mene poslao. Isus dakle stavlja dijete za uzor važnosti i veličine. S time želi reći da Bog prima malenog i jednostavnog. Da Bog ne sudi prema ljudskoj "veličini" koju si oni redovito priželjkuju i o kojoj sanjaju i često se radi nje svađaju. Čovjek je po istočnom grijehu postao sklon da teži samo za onim što je zemaljsko i veliko za ovaj svijet, teško se odvaja od Adamova grijeha oholosti. Isus je došao dati drugi put postizavanja osmišljenosti života, ne u gospodarenju nego u služenju. Za služenje potrebno je biti malen i jednostavan. Sv. Jakov u današoj poslanici kaže: "Ištete a ne primate.Ne primate jer rđavo ištete" I dobro je da ne primamo kad molimo sebične usluge. Trebali bi Bogu zahvaljivati što nas Bog u tome ne uslišava. Da čovjek može uspješno se boriti u usvajanju božanskog - Kristovog puta mora se boritri sam sa sobom. Mora se učiti ne toliko informacije vjere koliko je potrebno svakodnevno i u tijeku čitavog života učiti kako živjeti svoju vjeru. Ona se najuspješnije može učiti u obitelji, od svojih najbližih, oca i majke, braće i sestara, i u drugoj obitelji u velikom tj. u Crkvi - župnoj zajednici. U njoj smo s Gospodinom jedno. To je razlog zašto moramo dolaziti u to zajedništvo. Kako ćeš znati što je Crkva ako s njome nisi povezan, ako si joj strano tijelo.
Tš