Uvijek isto ali uvijek i različito. Nedjeljna Euharistija - Sv. Misa je središnji i najvažniji vjernički događaj. Nedjelja je ustanovljena i radi Euharistije. Za vrijeme poganskih progonstva to se n ije moglo ostvarivati. Ali po dobivanju slobode ispovijedan ja kršćanske vjere Crkva je izborila da nedjelja bude neradna upravo zato da se može slaviti Euharistija. Tako gledajući možemo reći da je Euharistija najvažnija. Ona se slavi i bez nedjelje. No, sigurno da je velika pomoć vjernicima da to bude i neradni dan pa se onda slobodnije i lakše slaviti Euharistija. No uz slavlje nedjelje tijekom povijesti puno se toga usputno nakupilo. Danas u sekulariziranom svijetu to je puno više naglašeno i preuzelo velikog maha. Euharistija ima svoj obred. Vjernici koji češće na njoj sudjeluju znaju da se ona temeljna struktura Sv. Mise ne mijenja. No, ono što se mijenja često puta može biti kao novije i drugačije. Danas smo u Otočcu kao i obično nedjeljom imali tri Sv. Mise. Prije mise u 9 i 11 sati bila je pobožnost Križnog Puta u samoj crkvi, a prije večernje Sv. Mise ova pobožnost molila se na otvorenom - na Fortici od 17 - 17,45 sati. Lijepo vrijeme pogodovalo da se i ova pobožnost na Fortici može lijepo i pobožno slaviti. Križni put je predvodila gđa Jelena Jergović. Križni put prije sv. Mise u 9 sati predvcodila je č.s. Ljubomira zajedno s vjeroučenicima. a prije sv. Mise u 11 sati Križni put predmolio je župnik mons. T. Šporčić uz pomoć prof. Ivana Gomerčića. Sv. Misa u 9 sati kao i obično bila je najposjećenija. Pjevale su uobičajene grupe pjevača sa pod vodstvom svojih voditelja: U 9 sati Dječji zbvor "Anđeli" 11 sati Župni zbor "Sv. Cecilija" i u 18 sati zbor mladih Trinitas. U današnjoj liturgiji lijepo je odzvanjao pripjevni psalam: Bog je moje spasenje koga da se bojim, a Evanđelje koje je donosilo događaj Isusova preobrašenja je na osobiti način dalo poticaj za razmišljanje o Isusu, Božjem sinu koji se nalazi pred putom za Jeruzalem gdje ga čeka velika kušnja muke, poniženja i odbačenosti te na kraju smrt na Križu u molitivi se preobrazuje u društvu Mojsija i Ilije zahvatilo je svjetlo i ljepota same apostole koji su neznajući što traže predlažu Isusu da naprave tri sjenice - kako bi i dalje molgli ostati na Taboru jer su doživjeli ljepotu koju nisu mogli pravo ni izreći. Ovdje je bio potreban takav doživljaj kako bi Isus ali i njegovi učenici mogli odvažnije ići prema Jeruzalemu. Doživio je Isus preobraženje jer je žarko molio. Molitva je jedina moguća da tako snažno doživimo Božju prisutnost. Isus je je uzlazio na goru ne zato da se dogodi preobraženje nego zato da moli. Moliva i nas jedina može mijenjati i dovoditi u Božju blizinu i Božju svjetlost.