• 

 

I ove V. vazmene nedjelje, 10. svibnja 2020. u župnoj crkvi u Otočcu slavili smo tri Sv. Mise, i to u 9, 11 i 18,30 sati. Ovo je i II. nedjelja u mjesecu svibnju. A te  nedjelje 

redovito se u Crkvi proslalja i majčin Dan. Stoga smo danas  ujedno molili za naše majke. 

Ovo je druga nedjelja za redom na kojoj smo slavili Sv. Mise sa sudjelovanjem i prisutnošću župljana. Iako nije bio još onaj broj vjernika koji su redovito na sv. Misama 

u Otočcu, ipak je na sv. Misu došlo znatno više nego li prošle nedjelje. Na svim misama bilo je dio redovitih pjevača, kako u 9 tako i u 11 i 18,30 sati. 

Na Sv. Misi u 11 sati slavili smo sakrament krštenja za Jakova Rogić, sina Ivana Rogića i Magdalene Rajković. 

 

Župnik je u homilijima posebno istaknuo rečenicu koju Isus govori svojim apostolima. A ta je: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte" (Iv 14,1) a na tu 

rečenicu lako se nadovezuje Isusova izjava gdje kaže: "Ja sam Put, Istina i Život" 

Čovjek se često i gotovo uvijek nečega boji. Tome ima više razaloga. Bojimo se prijetnje jačega, strah nas je neprevidivih događaja i situacija u životu, strah nas je opakih bolesti i t d. No, nagore je što se čovjek boji sam sebe, što više čovjek se boji priznati sebi ili drugima svoje slabosti kojih se sami bojimo. Vrlo je važno da se znademo osloboditi tog straha. Poznati duhovni pisac Paual Tournier u svojoj knjizi govori o čovjeku koji je polazeći na odmor uzeo sa sobom bilježnicu i olovku te svakog dana počeo u tu bilježnicu zapisivati određene strahove koje je imalo, bilježnicu je brzo ispunio. A onda je na kraju rekao da mu je to bio jedan od najboljih opuštajućih godišnjih odmora. Nikakvo čudo, jer ništa  nas toliko ne sapinje i ne opterećuje kao strah, a ništa nas ne oslobađa kao nadvladani strah. 

Isus je  jedini u povjesti čovječanstva koji  govori sam za sebe da je  Put, Istina i Život. To se nitko nije usudio nikada za sebe reći. On nas ispunja u našoj potrebi za cjelovitošću. Osjećamo da nismo savršeni, cjeloviti. Težimo k tome. On isupna našu čežnju za smislom. On daje smisao smrti i umiranju, patnji. I to je Isitina života. On ispunja i našu potrebu za besmrtnošću. Ne možemo se pomiriti sa smrću i da bi ona svemu bila kraj. Bez obzira što su ljudi u prošlosti, a i danas pokušavaju na svoj način produžiti život bar u nadi preko svojih ostvarenja ili vjere u reinkarnaciju ili svojim djelima. No, što to znači u našem svakidašnjem životu. Možda bi najbolje mogli reći s pomoću  današnjeg često korištenog pojma, a to je da usvajamo u svom govoru i ponašanju  Isusov mentalitet. Isusov životni način ponašanja. Da njegove misli i vrednote budu i naše životne vrijednosti, da unosimo njegov mentalitet i u našu okolinu. Konkretno da i za nas ovaj život bude stalni hod kući Očevoj zajedno s Njime.