Na 13.nedjelju kroz godinu u župnoj crkvi bilo je posebno svečano. U 9 sati sudjelovali su vjeroučenici nižih razreda s većim brojem prvopričesnika. Pjevanje je predvodio Dječji zbor "Anđeli"

U 11 sati slavili smo i sakrament krštenja za petero prvorođenaca obitelji:  Bruno, sin Maria  Cvitković i Mateje r. Rožman; Dominik, sin Davida Amić i Željke r. Udorović; Ivan, sin Darija Vidmar i Dubravke r. Mudrovčić; Eva, kći Petra Rogić i Suzane r. Fajdetić; Mia, kći Dražena Dramec i Marine Bogdanić. Pjevanje je predvodio Župni zbor "Sv. Cecilija" .

Na ovoj sv. Misi osim redovnih vjernika i krizmanika posebno veliki broj bio je rodbine i prijatelja obitelji koje su krstili  svoju djecu. Velika prisutnost vjernika redovito čini veliku svečanost. Tako je to bilo i na ovoj Misi.

U homiliji Župnik je tumačio liturgijska čitanja ove nedjelje, povezujući ih najviše sa obredom sakrementa krštenja. U evanđelju nam je teško i gotovo neprihvatljivo našem naravnom osjećaju Isusov zahtjev da bi se trebali odreći svojih najbližih, da bi bili Njega dostojni. Nije lako protumačiti ove Isusove riječi. Ovdje nije bitno što Isus zahtjeva, već tko je onaj tko od nas to zahtijeva ili može zahtijevati? Osnova kršćanstva je vjera u Isusovo božanstvo. To utemeljuje Isusov autoritet. Isus je za nas umo da bismo mi živjeli. Po krštenju smo i mi umrli grijehu da bismo živjeli Isusovim životom. A Isus nas upućuje da ljubimo sve ljude, da izlazimo iz svojih uskogrudnih stavova.  Već sama kršćanska obitelj formira se od članova različitih obitelji i to je dobro. Svaka žena i svaki muškarac koji ulazi u brak tako da se na svoj način napušta svoga oca i svoju majku. Isus je već kao 12-godišnjak ostao u hramu te kad su ga roditelji pronašli izjavio je: Zar niste znali da moram biti u onome što je Oca mojega. U Isusovoj rečenici: Tko svoj život sačuva izgubit će ga, a tko izgubi taj će ga naći. Znači to da je potrebno svoj život dati, darovati. Imamo samo ono što smo darovali. Kao što se dragocjeno blago daruje da bismo kupili "biser" Svako odrastanje a posebno odrastanje u vjeri traži od nas žrtvu i odricanje. Uvijek nečem  trebamo umirati. A to je Isusov put, umiranje s Kristom. Krštenje je početak toga puta.

Molimo se Bogu za našu novokrštenu djecu da rastu u vjeri zalaganjem i svjedočanstvom njihovih roditelja i kumova te posebno naše župne zajednice.

( Tš )