ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Vazmeno trodnevlje u Otočcu

Čitavu korizmu naglašavali smo važnost Svetog trodnevlja. Korizma traje do svečanog početka vazmenog trodnevlja tj. do Velikog četvrtka.

Misa večere Gospodnje redovito bude svečana i dojmljiva. Možda ove godine to nije moglo u punom smislu biti, jer smo iz epidemioloških mjera morali izostaviti obred pranja nogu, o čemu evanđelje po Sv. Ivanu koje se ove večeri čita to ima za središnju temu. Radi toga je bilo i manje vjernika nego li ih obično zna biti na ovom bogoslužju. No, unatoč toga bilo je svečano i aktivno sudjelovanje svih prisutnih.

Na Veliki petak imali smo Pobožnost Križnog puta na Fortici i obrede Velikog petka u župnoj crkvi. Veći broj vjernika bio je na Križnom Putu. Ove godine, a za razliku od svih prošlih godina na Fortici je sudjelovao najveći broj vjernika. 

Radi toga je bilo i manje vjernika nego li ih obično zna biti na ovom bogoslužju obreda Velikog petka. No, unatoč toga bilo je svečano i aktivno sudjelovanje svih prisutnih. Pjevači su i ovaj put dali ono što su najviše mogli, ministranti u smanjenom broju vršili su svoju ulogu točno i s velikom pažnjom. Čitači su na  obredima Velikog petka, te posebno na Vazmenom bdijenju to vršili kako bi se ono reklo na visini svoga zadatka. I ono, a što je za osobitu pohvalu oni se sami organiziraju, vide koja su čitanja, kojim slijedom se čitaju, a što im nije jasno pitaju župnika. Pjevanje su predvodili članovi župnog zbora Sv. Cecilija pod vodstvom Branke Bernardi i uz suradnju sestre Ljubomire, a djelomično je sudjelovala i Gabrijela Degoricija.

Od ministranata su prisustvovali redovno, uz koordinaciju blagoslova Kristijana Pajdakovića, Antonio Šporčić i Emanuel Marković. Drugi su se pribojavali korone. Od vjeroučenika ponešto je bilo krizmanika i prvopričesnika. Sad moramo razmišljati što će biti sa svečanostima prve pričesti i krizme, ako se i dalje nastavi s većim prekidima nastave, a onda neminovno i s dolaskom na župne susrete u Crkvu. Dokle god učenici ne idu redovito u školu dotle će se osjećati manjak njihove prisutnosti u crkvi, a kad nema njih  odmah je manje i samih roditelja. Nadamo se da će bar toplije vrijeme dati određene sigurnosti kako djeci tako i roditeljima.

Glavne misli homilija na dane Sv. Trodnevlja:

 

VELIKI ČETVRTAK:

Svjetski poznata freska Leonarda da Vincija "Posljednja večera" pokazuje karaktere apostola koje ova večera Gospodinova otkriva.

Upravo to je euharistija. Naime, mi prema njoj, svjesno ili nesvjesno, zauzimamo svoj stav. Čime se hranimo, dio toga postajemo.

Svatko od nas mora prema njoj zauzeti svoj stav, svoj odnos. On je osoban. Možemo se pričešćivati, ali ostati zatvoreni za Krista i za ono što Božja hrana u nama može proizvesti. Euharistija može u nama proizvesti strah. Možemo također u euharistiji nasloniti glavu na Krista poput apostola Ivana i osjetiti duboki mir Kristov. Ona nas formira onako kako se prema njoj odnosimo. Ona nas otkriva nama samima.

Euharistija je zahtjevna. Ne da nam dugo odmarati i dugo sjediti za stolom. Isus nakon Posljednje večere uzima ubrus i počinje učenicima prati noge - služiti drugima - bližnjemu. Mi nakon primanja euharistije moramo ići k onima koji su nas potrebni, a takvih možemo uvijek naći i vidjeti.

Nakon Sv. Mise bio je svečani prijenos Svetog otajstva u Svetohranište gdje se nastavila pobožnost Svete ure - euharistijsko klanjanje. Ono je na osobiti način bilo sabrano, pobožno, ispunjeno razmatranjem s vrlo pobudnim i jakim tekstovima koje su čitali osim župnika i Kristijan Pajdaković. A pjevači su to pratiti odabranim korizmenim pjesmama. Neki su rekli da je ovo bilo vrlo dobro i prilagođeno prostoru i vremenu, ali i prije svega po sadržaju  sudionicima.

 

VELIKI PETAK

Nakon čitanje muke Gospodnje po evanđelisti Ivanu, koju je čitalo više osoba po ulogama, župnik je održao kraću homiliju. On je istaknuo Isusovu tvrdnju da je on "Put, Istina i Život"

Za svaku ovu riječ dao je tumačenje.

Kršćanin je onaj koji svakodnevno nastoji ići isusovim putem - Isusa su prije suđenja vodili na sve strane.

Mnogi su mu sudili. No, On je prihvatio samo sud svoga nebeskog oca. I nama se može dogoditi da nas mnogi sude. No, presudan je Božji sud. Njega jedinog moramo slušati, i hoditi Njegovim putem. Isus je došao i zato se rodio da posvjedoči za Istinu. On nas podsjeća i uči bezuvjetnoj Istini. "Vaša riječ neka bude: Da, da - ne, ne" Crkva se uvijek s najvećim poštovanjem sjeća onih koji su za istinu vjere išli do kraja, do smrti. Djela mučenika su zapisana krvlju. Tamo gdje je Isus pokopan bijaše vrt. Vrt  puno govori. Po Isusovoj smrti i ukopu groblje se pretvara u vrt. Grob u vrtu govori nam kako  smrt nije  kraj. U Adamovu vrtu čovjek je poražen. A u Kristovom vrtu čovjek je oslobođen. Križni put po Isusu postaje put u život uskrsnuća. Kršćanstvo nije teorija, nije zbroj pravila. Kršćanstvo je djelovanje, kretanje, put. Kršćanstvo je život. A ljudski život je po svojoj prirodi usmjeren prema drugome. A usmjerenost prema drugome je ljubav.

 

VELIKA SUBOTA

Bogoslužje Vazmenog bdijenja počeli smo u 20 sati.

Da se ne bi stvarala određena gužva kod ulaza u crkvu savjetovali smo vjernicima neka ostanu na svojim mjestima koja su zauzeli u crkvi. Zatim smo ugasili sva svjetla i pred samim glavnim ulazom u crkvu prije toga priredili vatru oganj. S ministrantima smo došli do vatre te blagoslovili oganj i upalili uskrsnu svijeću s popratnim znakovima koji to slijede.

Župnik je pjevao triput "Svjetlo Kristovo" a puk je odgovarao "Bogu hvala". Nakon postavljanja svijeće na svoj stalak pjevali smo uskrsni hvalospjev uz upaljene svijeće koje su vjernici imali u rukama.

Pjevači, čitači i ministranti složno su uskladili svoje funkcije. 

Župnik je u homiliji nastojao što kraće dati tumačenje - značenje ove noći i čitavog bogoslužja.

Među ostalim je rekao: Cjelokupna povijest usmjerena je prema Kristu. O tome posebno svjedoče i pročitani tekstovi sv. Pisma koji se ove noći obilatije čita. U evanđelju spominju se žene koje su, za razliku od Jedanaestorice i svih ostalih, imale dovoljno odvažne ljubavi da se usude doći na grob. Kršćanstvo je avantura, iskorak u nepoznato i nepredvidivo. Iskorak u kojemu nemamo niti jednog drugog oslonca osim Boga. Dokle god svoju nadu polažemo u bilo koga drugoga ili bilo što drugo, ne možemo se smatrati Kristovim učenicima. Nije dovoljno da krenemo u potrage za bilo čim misleći da ćemo pronaći pravi put. Mnogi misle da nije važno kojoj vjeri pripadam. Takvi se redovito vrte samo oko sebe. Potrebno je svoju vjeru prihvaćati umom i shvaćati srcem. Tek tada ćemo postati istinski kršćani osposobljeni za novu fazu uskrsnuća i kršćanskog življenja.

Nakon homilije bio je blagoslov krsne vode te obnova krsnih obećanja. Na kraju mise bio je i blagoslov uskrsnih jela.

 

 

Brojač posjete:
202174
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016