Slavili smo tri sv. mise, kako je to redovito. I to u 9,11 i 18,30 sati. 

Sve tri mise bile su podjednako posjećene obzirom na još uvijek upozorenja i naglašavanje epidemioloških mjera vjernici su koristili mogućnosti da budu dobro raspoređeni na svim misama. Pjevanje je na prvoj misi na orguljama predvodila Gabrijela Degoricija uz koordinaciju s.Ljubomire, na drugoj misi za orguljama pjevanje predvodi Branka Bernardi.

Uskrsnu poljednicu na  drugoj  misi pjevao je bogoslov Kristijan Pajdaković, a Ankica  Šporčić pjevala je pripjev uskrsni aleluja. Na večernjoj misi pjevanje je predvodio pjevanjem i sviranjem Dario Košćak, s članovima zbora "Trinitas"- a.

Na večernjoj misi bilo je i krštenje Katarine Fras, kćerke Dražena Amić i Katarine r. Fras iz Gornje Dubrave.

Danas je bila sv. misa  u župi Dabar. Pjevanje je predvodio Kristijan Pajdaković.

U homilijama župnik je govorio o otajstvu Kristova uskrsnuća na temelju evanđeoskog teksta po Sv. Ivanu.

Svetkovina Uskrsa daje smisao svim drugim blagdanima. Bez Uskrsa bi se očitovala, ali i Božja nemoć pred smrću. Naša bi vjera bila tek ideologija, a život puko preživljavanje. Hvalospjev uskrsnoj svijeći to izražava: ništa nam ne bi vrijedilo što smo se rodili, a da nismo dobili otkupljenja. O Isusovom uskrsnuću govore brojna proročanstva. Isus je o tome često govorio, posebno apostolima. Ali kad se to dogodilo kao da nisu niti slutili, to im uopće nije palo na pamet. Oni idu vidjeti prazan grob, traže mrtvoga Isusa a ne živoga. Isus nije samo ono što se dogodilo u prošlosti. Nije ni očekivanje onoga što će se s nama dogoditi u budućnosti. Vjera u uskrsnuće već sada obilježava naš život. Nakon uskrsnog jutra i zbog njega, ništa više nije isto. Sve je drukčije, sve ima drugi smisao. Nije se promijenilo zlo, ali mijenja se naš stav prema njemu, nije ni dobro ali mijenja se naš stav prema njemu. Tako je i s patnjom, smrću i svim segmentima života.