Osam dana nakon Uskrsa slavi se nedjelja koju u našem narodu zovu i malim Uskrsom. No, osim  toga ona se naziva i bijelom. Bijelom stoga što su se u prvim stoljećima ali i kasnije krštavale odrasle osobe - koji su kao takve prolazile vrijeme katekumenata tj. godišnje priprave za krštenje. Takvi su se redovito krstili na bogoslužju Vazmenog bdijenja, a nedjelju poslije Uskrsa dolazili su na misu u bijelim haljinama. Tako se je ova nedjelja prozvala "bijelom". Lijepo je da se taj dan ima krštenje  te onda još više to dolazi do izražaja.

Mi smo danas imali dva krštenja. To je bila Klara Nikšić, prvorođeno dijete Ante Nikšića i Ivane Odorčić Nikšić, kojoj su kumovali Zoran Pećarić i Nikolina Nikšić Pećarić. A drugi krštenik bio je Mateo Abramaović, drugo dijete Ivana Abramovića i Marie r. Ladišić. A kumovali su Josip i Ana Šporčić.

Danas je također nedjelja Božanskog milosrđa koju je 26. lipnja 2002. proglasio papa sv. Ivan Pavao II. s time da se na ovu nedjelju može zadobiti potpuni  ili  djelomični oprost. U vezi s ustanovom ovog blagdana jest viđenje sestre sv. Faustine Kowalske, ali i papino naglašavanje oproštenja kojeg zadobivamo prije svega po muci, smrti i uskrsnuću Gospodinovu. Župnik je prije današnjih sv. misa donio u crkvu sliku Milosrdnog Isusa  koju je darovao g. Nikola Dasović. Slika je postavljena uz  Uskrsnu svijeću. Tako je svima bio prezentniji i  današnji blagdan. Današnje evanđelje tako jasno govori o teme da je Isus onaj koji opraašta grijehe. Zato ukazuje apostolima nakon uskrsnuća znakove svoje muke probodenih ruku i boka, mjesto čavala kojim je bio pribijen na križ. Apostoli su nakon usrsnuća bili od straha od Židova zatvorili vrata bojeći se za svoje živote. Jer su mislili ubili su Učitelja, a sada su na redu oni. Bojali su se i samih sebe jer su bili svijesni kukavičluka i svog napuštajnja Isusa u vrijeme muke i smrti. A čuli su da je Isus živ. Što će im Isus reći, kako će se uopće moći s njme sastati. No, Isus dolazi unatoč zatvorenih vrata. A ta vrata simboliziraju njihova srca. Grijeh - napuštanje Isusa,  zatajenja i odlazak od njega je naše grješno stanje. Mi - kršćani, ni danas nesmijemo napuaštati  "dvoranu posljednje večere" a to je Crkva. Ma koliko bili zbunjeni i uplašeni. Nikada ne napuštajmo svetu misu. Ne dopustimo zloduhu da nas prevari da možemo negdje drugdje naći put, istinu i život. Držimo se zajedno. Budimo, kao što smo čuli u prvom čitanju iz Djela apostolskih, kako su prvi kršćani bili jedno srce i jedna duša.

Župnik je homiliju završio s riječima: Uskrs nije samo proslava Krista pobjednika. Uskrsno slavlje je zahvalno prihvaćanje činjenice da nas je Krist učinio sve pobjednicima. Mi smo pozvani prihvatiti Njegov dar i zajedno s Tomom apostolom pasti ničice pred Kristom i uskliknuti: "Gospodin moj i Bog moj!"

Tš