U nedjelju, 16. ov.mj, slavili smo tri svete mise. Kako to redovito biva u našoj župi, mise nedjeljom slavimo u 9, 11, i 18.30 sati. Mise je predvodio župnik Šporčić, uz koncelebraciju don Jure Ladišića. Pjevanje su animirale pjevačke grupe: "Anđeli", "Sv. Cecilija" i "VIS Trinitas". Sve mise su bile dobro posjećene.

U homiliji Župnik je tumačio Ivanovo evanđelje na temu "U svijetu, ali ne od svijeta". Ivanovo evanđelje ima poseban i neobičan, najčešće negativno obojen pojam svijeta. To je svijet koji je stvoren po utjelovljenoj Riječi, ali je nije upoznao i zato ne prima Isusa, nego ga mrzi. Svijet jednako mrzi i Isusove učenike kao što je i njega mrzio. unatoč tomu Isus ostaje uporan u svojoj namjeri da taj svijet spasi, da mu donese svoje svjetlo, pa zato i svoje učenike ostavlja u svome svjetlu da nastave njegovo djelo. svjestan opasnosti kojoj će učenici biti izloženi, on moli za njih. "Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga" (17,15).

Nama ljudima modernoga vremena bilo bi draze i razumljivije da je Isus učinio nešto sasvim konkretno  i da je obećao to trajno činiti kako bi učenike zaštitio. ali umjesto toga on moli. Isus znade za vrijednost molitve i znade da je to najbolja pomoć.

Po Isusovoj riječi učenici su drugačiji od svijeta, oni ne prihvaćaju njegovu logiku razmišljanja i ponašanja, i to je dostatan razlog da ih svijet mrzi. Doista, pravednik je često bio neshvaćen, izrugivan i proganjan samo zato što svojim životom uznemiruje tuđe savjesti. 

Već je sv. Pavao upozoravao kršćane da se ne smiju prilagođavati takvom svijetu (usp. Rim 12,1). Oni moraju ostati u "Isusovom imenu", moraju biti "posvećeni istini". Zato kršćanin mora biti uvijek spreman dati odgovor na pitanje: Što pokreće njegov život, Krist ili svijet? Duh vremena i javno mnijenje imaju strašnu moć i nije nam se lako oduprijeti. Vrlo je mali broj vjernika koji se odriču svoje vjere. Ali događa se nešto mnogo opasnije, jer se događa često. U mnogih vjernika život se odvija tako da vjera slabi i jednoga dana jednostavno prestane oblikovati njihov život. Oni se doduše i dalje smatraju vjernicima, ali svoje glavne životne odluke ne donose u svjetlu vjere, već se prilagođavaju svijetu. Crkvi mora predstavljati veliko ohrabrenje što je Isus molio da ostane u njegovu imenu i bude "posvećena u istini".

Tš