U nedjelju, 13. lipnja 2021. na misi u 11 sati bila je svečanost Prve Pričesti. Sv. Misu i svečanost Prve pričesti predvodio je župnik mons. Tomislav Šporčić, a suslavio je i vlč. Jure Ladišić, duhovnik slabovidnih i suradnik u župi. Osim vjeroučiteljice č.s. Ljubomire Lešić u programu svečanost konkretno je sudjelovalo više majki i nastavnica u školi koje dobro poznaju same prvopričesnike. A neke su i same imale prvopričesnika - svoje  dijete.

Na početku slavlja prvopričesnike je u ime roditelja pozdravila i čestitala  gđa Ljiljana Lončar. Svijeću od koje su svoje svijeće zapalili svi prvopričesnici zapalio je otac Josip Šporčić. Veći dio prvopričesnika aktivno je sudjelovalo u recitiranju, pjevanju i čitanju pripremljenih tekstova. Djeca su hrabro i  pripremljeno to izvodila.

Pjevanje je animirala i uz orgulje vodila s grupom Dječjeg zbora "Anđeli" gđa Gabrijela Degoricija koja je imali i prvopričesnika Matiju. A on je pjevao pripjevni psalam. Prvopričesnici su uglavnom bili učenici III. razreda osnovne škole, a nekolicina je bilo onih koji su IV. ili V. razred. Svih je bilo 50.

U ovoj školskoj 2020/ 21. god.  kao i prošloj nisu bili uvjeti za redovne župne susrete i kateheze. Svako toliko više vremena učenici nisu dolazili u školu. To je bilo na "daljinu - online". Vjerujem da je to umanjilo učinkovitost učenja u svim predmetima, ali to je na posebni način manjkavo za vjeronauk i pripremu na sakramente. Nakon što smo proslavili sakrament Sv. Potvrde na svetkovinu Presvetoga Trojstva mogli smo se više posvetiti bližoj pripremi prvopričesnika. S njima je to u svakom slučaju jednostavnije i lakše.  Više puta smo okupili njihove roditelje,  kojih je većina i sudjelovala. Neki od njih dolazili su na večernje sv. mise i molitvu krunice.

Pokorničko bogoslužje i ispovijedanje za roditelje, krsne kumove bilo je na blagdan Presvetoga Srca Isusova, 11. lipnja, a sami prvopričesnici su se ispovjedili u subotu, 12. lipnja. Za ispovijed jednih i drugih dolazili su nam pomoći susjedni svećenici, i to vlč. gg. Mile Rajković, Anđelko Kaćunko i Andrija Kekć.  Uz župnika i vlč. Juru Ladišića to je upravo bilo dovoljno da se svi mogu mirno i bez žurbe ispovijediti. 

U nedjelju, na svečanosti, prvopričesnici su iz dvorišta Pastoralnog centra, pripremljeni i obučeni u bijele haljine krenuli kroz Gačanski park na glavni ulaz crkve do svoga mjesta u svetištu župne crkve. Slijedio je program kako smo već gore napomenuli.

Svi su bili pažljivi i pratili svaku točku programa. U tome su im dobru podršku i primjer dali i njihovi roditelji, rodbina i drugi prisutni vjernici. Svi su bili zagledani prema zbivanja. 

Na kraju svečanosti prvopričesnici su grupno zahvalili svojim roditeljima pjesmom "Hvala mama, hvala tata". Zatim se svakom prvopričesniku uručila Uspomena na Prvu pričest s ispisanim imenima, danom i mjestom Prve pričesti, a osim toga svakome se dao "Moj mali molitvenik" zajedno s krunicom u zajedničkoj kutiji s natpisom: Prva pričest.  

U homiliji Župnik je govorio o važnosti događaja ove svečanosti za župu Otočac, za toliki broj obitelji, rodbine i prijatelja ali od posebne važnosti svakog prvopričesnika.

Osnovno polazište njegovog razmišljanja bio je tekst iz knjige Izlaska (16,2-4,12-15) gdje se govori kako je izraelska zajednica kad se našla u pustinji počela mrmljati protiv Mojsija i Arona. Bili su gladni i žedni pa su rekli: "Oh, da smo pomrli od ruke Gospodnje u  zemlji egipatskoj ..."  I nakon toga Bog reče Mojsiju: "Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba."

Odabrani Božji narod krenuo na na put u slobodu. No, to nije bilo jednostavno. Došao je u pustinju. Pustinja označava slobodu od svega. Ničim ne možeš biti vezan. Sam si ne možeš pomoći.  Ovisiš samo o daru s neba. Tada tek možeš dobro vidjeti Božji dar. Euharistija je prije svega i jedino dar Božji. To je kruh kojeg nam Bog daje za našu duhovnu hranu. Ne shvaćamo taj dar nikada dovoljno. Ali se možemo pitati u divljenju: Što je to? Onako kako su pitali Izraelci. Blagovanjem toga dara i kruha možemo kročiti ovom zemljom - pustinjom do svoga cilja, punog zajedništva s Bogom i zajedništva s bližnjima. Naši prvopričesnici po prvi puta danas primaju taj kruh. Ništa ne završavaju nego počinju. Počinju hraniti Božjim kruhom onaj život Božjeg djeteta kojeg su na krštenju primili. 

Isus je sa svojim učenicima slavio Pashu. To je bila gozba - blagovanje. Isus je to uredio kako kaže Sv. Marko u velikom blagovalištu. Mi smo u ovoj župnoj crkvi koja je veliko blagovalište - dvorana gdje se odvija Isusova gozba i pasha. Isus je malen i skriven u svetoj hostiji. Trebamo ga prepoznati. I mi moralo biti maleni da bi mogli Isusa prepoznati i da ga s radošću primamo.

Djeca se obično raduju malenom Isusu u jaslicama. Mislimo na Isusa koji je tek rođen po tijelu od Bl. Djevice Marije. U hostiji ga gledamo također malenog. Za mnoge, posebno one kojima je  teško biti  malen, prepoznati i prihvatiti Isusa.

Molimo za vas djeco,  ali i  za vas roditelji, kao i sve druge da pred Bogom budemo maleni. Onda ćemo lakše biti maleni i jedni prema drugima, te se lakše i otvorenije prepoznati i prihvatiti. Ako smo i mi maleni bit ćemo sretniji i blaženi već sada i ovdje.