U nedjelju, 11. srpnja 2021., u župnoj crkvi slavili smo dvije mise po redovitom ljetnom rasporedu, u 8,30 i u 10 sati.

Ovaj vikend nam pravo osvježenje nam je donijela obilna kiša, koja osim što će dobro doći za usjeve, smanjila je

živu na termometru, koja je prethodnog tjedna sezala i do 38 stupnjeva. Obje mise su bile dobro posjećene. Prva misa redovito je bolje posjećena. Tako je to bilo i danas. Na prvoj misi pjevanje je uz pratnju na orguljama s grupom malih pjevača predvodila  gđa Gabrijela Degoricija, a na drugoj je to činila č.s. Ljubomira Lešić s članovima Župnoga zbora. 

U homiliji Župnik je govorio na temu današnjeg evanđelja (Mk 6, 30-34) "Izgubiti vrijeme da bi se našao smisao za besplatnost".

Isus nas poziva na ono bitno u životu, među ostalim, to je odmor, to je počinak, to je starozavjetni sabat, subota, a nama kršćanima koji u prvi dan sedmice slavimo dan Gospodinova uskrsnuća, to je nedjelja. To je Dan Gospodnji, Dominica, dan za odmor, dan za duhovno, dan za Boga, dan koji ćemo darovati Gospodinu.

Nedjelja znači dan kada se ne radi "ne djela", kada ostavljamo sve svoje poslove i posvećujemo se odmoru, molitvi, da bismo zadobili milost i snagu za sutrašnji radni dan i rad. Znamo da "izgubiti" malo vremena, u stvarnosti znači ponovno pronaći smisao za besplatnost, a to je nalaženje milosti, one koja nam je besplatno darovana. "Izgubiti" vrijeme u  molitvi, posvetiti vrijeme Bogu, a osloboditi se malo rada, to ne znači izgubiti vrijeme, već dobiti višestruko na duhovnom polju života. Vrijeme treba naći i za prijateljstva, za nalaženje našeg duhovnog ravnovjesja, koje traži naša narav, za nalaženje naše unutarnje ljepote.

I ne strepite nikada, ne budite tjeskobni! Ako nam je uistinu u srce po Duhu Svetomu usađena ljubav, ne smijemo nikada biti zabrinuti, tjeskobni, nikada oholi, lažljivi. Poput Isusove, i naša unutrašnjost neka tiho bruji pouzdanjem  u nebeskog Oca, čekajući njegov poziv, kao što mnoštvo siromaha čeka u redu za kruh.

I dok se apostoli "hrane" riječju koju im naviješta Isus, i mnoštvo naroda koje ga prati, osjeća istu, glad za Božjom riječi, koja je hrana života. Isus zna da je narod također i gladan, da ga treba nahraniti. Ali odakle hrane u toj osami u koju se Isus povukao i gdje ga je pronašlo mnoštvo željno njegove riječi? Riječ i kruh, dva "stola" - onaj euharistijski i "stol" Riječi.

Tš