ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Dobročinitelji
Uočnica Velike Gospe u svetištu Majke Božje od Krasna

KRASNO - Proslava svetkovine Uznesenja Marijina ili Velike Gospe započela je sinoć 14.kolovoza pozdravom hodočasnicima i pokorničkim bogoslužjem u 18 sati, nakon čega je bila prigoda za ispovijed gdje je ispovijedalo više desetaka svećenika.

U svetištu Majke Božje od Krasna, središnjem marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije, Križni put predvodio je včl.Ivica Miškulin župnik iz Lešća i Prozora, a aktivno sudjelovanje u čitanjima imali su vjernici iz Otočkog dekanata.

Nakon završenog križnog puta uslijedila je svečana procesija u kojoj je išao na prvom mjestu križ, djeca i muškarci, a kip Majke Božje Krasnarske nosile su dvije djevojke i dva mladića iz Krasna.

Misu uočnicu u 20 sati predvodio je preč. dr. Richard Pavlić s mons.mr.Marinkom Miličevićem , generalnim vikarom Gospićko-senjske biskupije i mons. mr. Tomislavom Šporčićem, dekanom otočkog dekanata. U koncelebraciji je bilo 15 svećenika, a na prezbiteriju je sjedio na posebnom mjestu i nadbiskup dr. Ivan Devčić.

„ Svatko od nas večeras od nas je došao s svojim razlogom, neki su došli jer tako čine svake godine jer to je običaj, tako su činili naši stari pa tako činimo i mi, drugi su došli jer žele Bogu za nešto zahvaliti, treći se oni koji se baš sada nalaze u životnoj muci pa im je potrebna snaga, vjere, Božja blizina i blagoslov te zagovor BDM. Zato nam večeras Riječ Božja nudi veliku utjehu i primjer kako možemo zadobiti Božji blagoslov, što nam je činiti. Primjer nalazimo u židovskom narodu. Malo prije smo čuli kako su Židovi poštivali Kovčeg Saveza, kaže da je kralj David skupio Arenove sinove i Levite, levitski su sinovi ponijeli Božji kovčeg na svojim ramenima o motkama kako zapovjedio je Mojsije po Božjoj Riječi, nakon toga unesoše Kovčeg Božji postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinjeli žrtve paljenice i pričesnice pred Bogom a pošto je primio paljenice i pričesnice David blagoslovi narod Gospodnjim imenom. Zašto je židovski narod ovako štovao Kovčeg Saveza? Zato što su se u tom kovčegu nalazile tri stvari: bile su dvije kamene ploče, na kojima su bile uklesane Božje zapovijedi one koje svatko od nas zna napamet, druga stvar bio je Aronov štap i treća stvar je bila zdjelica mane, to je ona čudesna hrana koju je Bog hranio narod dok su išli kroz pustinju. Zašto su te tri stvari važne i što im je zajedničko? Te tri stvari Židove podsjećano na ono što je Bog učinio u povijesti židovskog naroda, kako ih je oslobodio iz Egipatskog ropstva, kako ih je vodio kroz pustinju, stalno je bio uz njih. Židovi su sigurnost i zaštitu nalazili u Božjoj blizini, a tu Božju blizinu je simbolizirao ovaj kovčeg Saveza. Kad je on bio u blizini oni su osjećali Božju blizinu, osjećali su veliku sigurnost i zaštitu koju su dobivali . Mi večeras nemamo ovdje Kovčeg Saveza, nemamo onaj židovski Kovčeg Saveza, ali imamo nešto puno više a to je da imamo Isusovi i Marijinu prisutnost. Isusova prisutnost je o ovome ovdje što se sada događa za koji trenutak na oltaru. Isus je rekao gdje budu dvojica ili trojica sabrana u moje ime i ja ću biti s vama, nas je ovdje mnogo više a sabrani smo u Isusovo ime, drugo što imamo je Majka blizina, pogotovo na ovome svetome mjestu, mi vjerujemo da je Marija ovdje posebno prisutna, za nas kršćane i katolike Marija je Kovčeg Saveza. Zašto? Jer ona je u svojoj utrobi nosila ono što je mnogo vrjednije od one tri stvari koje su se nalazile u židovskom Kovčegu Saveza. Marija je Kovčeg Saveza, ona je znak Božje blizine, ona nam daje sigurnost da je Bog s nama. Iako vjerujemo u Božju blizinu nama se može dogoditi veliko prokletstvo koje vidimo u židovskom narodu, a to je prokletstvo zaborava. Židovi su pomalo postali indiferentni na Božju prisutnost, možemo se pitati može li se to nama dogoditi, nama kršćanima? Može, i na žalost to nam se i događa, svjedok tome su prazne i poluprazne Crkve na nedjeljnim misama po našim župama, možemo se s pravom večeras ovdje pitati jesmo li i mi malo postali indiferentni na Božju prisutnost, dali i nas prati ono prokletstvo zaborava . Domovinski rat nije bio tako davno dogodilo se čudo gotovo ravno izlasku iz Egipta, koliko smo tada bili Bogu zahvalni, a koliko to pomalo sve skupa zaboravljamo. Kad bismo bili svjesni što se događa na svakoj misi ne bi smo propustili ni jednu svetu misu pogotovo ne onu nedjeljnu- kazao je preč.Pavlić.“

Ljudi su kao novčići, počinjemo ih cijeniti tek kada ih izgubimo, a tako je i s Bogom. Boga počinjemo više cijeniti tek kada ga izgubimo, kada osjetimo da nam vjera oslabi, kada se udaljimo od Boga, kada nam dođu životne poteškoće onda se pomalo vraćamo Bogu, onda shvaćamo u kakvom smo lošem stanju. Trebamo li čekati da nam se to dogodi? Ne trebamo čekati, ako želimo živjeti u Božjoj blizini, ako želimo zadobiti Božji blagoslov ono zašto smo večeras ovdje došli, onda moramo biti spremni na promjenu . Nešto moramo promijeniti , a što trebamo promijeniti , ne trebamo mijenjati životne okolnosti ne trebamo mijenjati druge ljude, trebamo promijeniti svoje srce. Po bibliji je srce središte ljudskog bića, naših osjećaja. Treba nam promjena da nam se srce omekša, da bude osjetljivo, na Božje zapovjedi. Kako će se ta promjena dogoditi? Najbolji način kako se mijenja naše srce je slušanje Riječi Božje, i život po Božjim zapovijedima. Najbolji primjer slušatelja Riječi Božje je Marija. Ako želimo da nam Bog bude milostiv , da nam bude blizu, ako želimo utjehu vjere moramo se pobrinuti za svoje srce, duhovno srce. Kako ćemo to učiniti – slušanjem Riječi Božje. Jednom dobrom temeljitom čestitom ispovjedi i jednom ozbiljnom odlukom da ćemo živjeti po Božjim zapovijedima. Ako to večeras ovdje učinimo Bog će sigurno biti s nama – zaključio je dr.Pavlić.

Euharistijsko slavlje uveličali su članovi združenog zbor biskupije pod vodstvom Ivana Prpića – Špike za orguljama.

Nakon mise pristupilo se euharistijskom klanjanju. Presveto tijelo bilo je izloženo na oltaru crkve BDM, a klanjanje je predvodio mons. mr. Marinko Miličević – generalni vikar biskupije.

Na bdijenju okupilo se više stotina vjernika koji su došli iz Otočkog, Senjskog i Gospićkog dekanata. Bilo je puno skupina koje su hodočastile pješice i po nekoliko stotina kilometara, primjerice vjernici iz Plaškog, SJP Ajkule iz Rijeke i mnogi drugi.

 

Tekst i slike:

Ivan Bižanović

Brojač posjete:
313766
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016