Ove nedjelje, zadnjeg dana mjeseca listopada slavili smo nedjeljne sv. mise u 9 i 11 sati.

Iako je to bilo uoči velike svetkovine Svih Svetih, u crkvi je bilo nešto manje vjernika nego li inače. Vjerojatno su već dio njih otišao na groblja svojih pokojnika, pa vjerujemo da su bili na misi u župama  gdje imaju svoje pokojne. Pjevanje su predvodili redoviti pjevači, a to je Dječji zbor pod vodstvom gđe. Gabrijele Degoricija  i Župni zbor pod vodstvom prof. Branke Bernardi.

U župi Dabar sv. misa se slavila u 14,30 sati. Pjevanje uz sviranje orgulja predvodio bogoslov Kristijan Pajdaković.

Župnik je u homilijama govorio o temi ljubavi. Jer i evanđelje je danas na poseban način istaknulo ljubav prema Bogu i bližnjemu kao ono što je najvažnije. Bilo je to na svoj način potvrđeno od samoga Krista Gospodina, ali i od pismoznanca koji je Isusa pitao što je najvažnije. Isus mu je rekao da nije daleko od Kraljevstva Božjega. Ali i on je Isusu priznao da je dobro rekao.

Ljubav je u svakom slučaju najvažnija i to ona koja je usmjerena prema Bogu, ali i prema bližnjemu. Ta ljubav mora biti svim umom svojim, svom dušom, svom snagom.

No, govoriti o ljubavi je vrlo teško, gotovo nemoguće. O njoj ljudi pokušavaju govoriti ali vrlo različito i olako se razbacuju tim pojmom i onda kad se o njoj stvaraju šale, karikature, krajnja sebičnost i slično. Evanđelje na toliko mjesta govori da ljubimo jedne druge kao što je Krist nas ljubio. No, unatoč toga moramo reći da smo mi slabi da bi mogli tako ljubiti. Sami za sebe to je nemoguće. Možemo samo onda i onoliko koliko smo u zajedništvu s Njime. To bi mogli usporediti s izvođenjem i svladavanjem neke teške glazbene ili neke druge ljepote koja nadilazi naše mogućnosti. Stoga mi smo pozvani da se čitav život učimo pravoj ljubavi, svjesni da to nećemo do kraja nikad postići dok smo u ovoj zemaljskoj stvarnosti.