Kad su me kao dijete boljeli zubi, tada su mi rekli: »Moli se svetoj Apo­loniji i bol će proći!" Tako sam prvi put čuo za tu sveticu koju bogata ikonografija uvijek prikazuje s kliještima i zubom u ruci.

Euzebije, otac crkvene povijesti, donosi jedan dio pisma sv. Dionizija, aleksan­drijskog biskupa, upravljena Fabiju u Antiohiju. U njemu navodi neke zgode iz doba teškog progonstva kršćana kojem je sam bio svjedok. Za vrijeme posljed­njih godina vladavine cara Filipa (244-249) podigla se u narodu buna. Kao od­govor na nju buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani. Njihova dobra bijahu pljačkana, paljena, uništavana. Dionizije spominje kako su pogani pograbili i divnu djevicu Apoloniju, koja je bila već u poodmakloj dobi. Tukli su je po obrazu i čupali joj zube. Tada izvan grada naložiše veliku vatru i zaprije­tiše joj se da će je u nju baciti ako skupa s njima ne bude izgovarala njihove bezbožne riječi. Ona zamoli da je za čas oslobode. Kad su to učinili, sama skoči u vatru i bi sažežena.

Taj bi se događaj imao zbiti godine 249. Biskup Dionizije, koji to spominje, piše za Apoloniju da je provodila neporočan život, vrijedan svakog poštovanja i udivljenja. Možda su je pogani mrzili baš zbog toga i zbog apostolskog rada, ko­jim se u Crkvi isticala, pa joj se htjedoše svirepo osvetiti na veoma vulgaran, neljudski i okrutan način. Dionizijev izvještaj o svršetku Apolonije, koja se sa­ma bacila u vatru, ne sadržava nikakav prijekor. Nekima bi se to moglo učiniti kao samoubojstvo. Taj slučaj svete Apolonije spominje i sv. Augustin u I. knjizi svoga djela O Božjoj državi pa kaže da je slobodno sam poći u smrt samo da bi se izbjegao grijeh. Knjige mučenika spominju da se Apolonija bacila u oganj »potaknuta jačim ognjem iznutra, a koji dolazi od Duha Svetoga«.

Štovanje se svete Apolonije brzo raširilo najprije na Istoku, a onda i na Za­padu. Po Europi stoje mnoge crkve i kapele sagrađene u čast ove aleksandrijske mučenice. Možda je uzrok tolike raširenosti štovanja činjenica što je bila muče­na na tako neobičan način. Nešto je pripomogla popularnosti svetice i legenda koja se kasnije oko nje splela i prema kojoj bi bila kraljevska kći te poslana u smrt od samog svog oca zbog toga što je postala kršćanka. Širenjem kulta sve­ticu su sve više počeli zazivati i u bolesti zuba.