Naša župa Presvetoga Trojstva je dvostrukim slavljem u nedjelju 15. lipnja svečano obilježila svoj patron. Jutarnju koncelebriranu euharistiju predvodio je mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup emeritus, a suslavitelji su bili župnik don Goran Antunović, župni vikar don Anđelko Zdeslav Kaćunko, bivši župnik mons. Tomislav Šporčić te duhovnik slijepih i slabovidnih don Jure Ladišić.

U propovijedi je nadbiskup Puljić najprije istaknuo kako je Presveto Trojstvo velika teološka istina, ali i najveća tajna naše svete vjere, koju nam je objavio sam Bog, a čovjek je do kraja nikada neće i ne može shvatiti, ni objasniti. Jer mi smo, naglasio je mons. Puljić, ograničena bića pa smo i sami sebi smo velika tajna odnosno nepoznanica, kao što je svojom knjigom posvijestio poznati znanstvenik i nobelovac Alexis Carrel. Stoga je razumljivo što ne možemo shvatiti beskrajno Božje biće i razjasniti tajnu njegova postojanja pa nam ne preostaje drugo osim stihova velikoga teologa Tome Akvinskoga koji je pred Presvetim sročio stihove "ne shvaćamo, ne gledamo, al' po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu". Upravo zato, glede tajne života Presvetoga Trojstva, "moramo prihvatiti i vjerovati što nam je Bog objavio, posebice po svome Sinu Isusu Kristu koji se utjelovio i među nama živio, te osnovao Crkvu koja nastavlja njegovo spasenjsko djelo u svijetu", rekao je nadbiskup te ispričao događaj iz djetinjstva, kada mu je majka "održala katehezu" koju nikada nije zaboravio, da je "kršćanin po znamenu svetoga križa Otca i Sina i Duha Svetoga", kojim je kršten i kojim se križa i kad ustaje i kad liježe.

Potom je mons. Puljić teološki objasnio značenje toga svetoga znamena, koji svaki dan činimo u znaku križa: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga" i kojim započinjemo naš dan i naš rad, blagovanje i jelo te završavamo s večernjim počinkom, naglasivši kako je "znak Presvetoga Trojstva kršćanima zapravo njihov životni kompas". "Kad započinjemo znakom križa s riječima 'u ime Otca', držimo ruku na čelu! A to u prenesenom smislu znači: Dozovi u svoju pamet, kršćanine, važnost znaka koji stavljaš na sebe. Otac nebeski je tvoj Otac, koji te štiti i prati na svakom koraku. U njegovo ime počeo je ovaj svijet. On je tvorac svemira, povijesti i tvoga života. On je Otac tebi i svemu što je živo na zemlji i u svemiru. Njegovom riječju 'neka bude' započeo je ovaj svijet, a na njegovu će riječ i završiti. Imaj to na umu dok si živ. I, poštuj svoga Oca nebeskoga, ljubi ga i boj ga se", posvijestio je nadbiskup te opisao zašto "kod sljedeće riječi 'i Sina', ruku spuštamo na srce, a to bi značilo: Stavi u svoje srce najprije Isusa koji je svoje srce dao za tebe, a to je Sin Božji, naš Spasitelj i Otkupitelj. Kad si ga stavio u srce, onda ga zamoli neka on tvoje srce oplemeni, obnovi i blagoslovi, kako bi bilo uvijek spremno darivati se onima koji su u potrebi. Kad Krist bude ovladao tvojim srcem, onda ćeš i ti biti spreman praštati i darivati se. Spuštajući ruku s čela prema srcu, mi potvrđujemo istinu da je Sin Božji sišao iz Očeva krila na zemlju, pa stigao blizu svakoga čovjeka u njegov konkretni život i egzistenciju. Tom gestom ujedno ispovijedamo da je poslušni Sin Božji svojim srcem i krvlju otkupio svakog čovjeka. Kad god staviš ruku na srce uz riječi 'i Sina', drži se čvrsto odluke da Krist nikada ne izlazi iz tvog srca!"

Zatim je propovjednik posvijestio zašto kod treće riječi "i Duha Svetoga", ruka ide na desno i lijevo rame. "Duh Sveti kao golub slijeće na tvoja ramena i svojim krilima te krijepi kako bi mogao svoj životni i tegobni put lakše nastaviti. On ti ublažava životnu nervozu i unosi svoj spokoj. Na tvoja životna ramena stavlja svojih sedam svetih darova te kao Isusov odvjetnik i branitelj štiti te i s lijeve i s desne strane. On ti pomaže da ne odeš životnim stranputicama, već da hodiš putem prema Isusu Kristu, jedinom Otkupitelju čovjeka. Neka Duh Sveti trajno počiva na tvojim ramenima!", rekao je nadbiskup te u nastavku propovijedi najprije podsjetio da smo na krštenju znamenom Presvetog Trojstva "postali djeca Božja i primili darove Duha Svetoga", pa je to prigoda zahvaliti za tu milost, jer "zahvalnost je znak kulture i odgoja, ali i slatka obveza i dužnost.

Mons. Puljić je potom naveo nekoliko natuknica i objašnjenja koji pokazuju koliko je konkretnih tragova Božjeg Duha u životu vjernika i u vjerničkoj sredini. U tome smislu istaknuo je s jedne strane molitvu te kao njezinu suprotnost pogrđivanje Božjih svetinja, zatim redovito sudjelovanje na svetoj misi i u sakramentalnom životu, odnosno nepoštivanje Dana Gospodnjega i zapovjedanih blagdana. "Isto tako ne može se govoriti da netko posjeduje darove Presvetoga Trojstva, posebice darove Duha ako zavidi, svađa se ili tuče s braćom, sestrama i susjedima. Nema Božjeg Duha kad govorimo bezobrazne riječi, gledamo ili činimo besramna djela, ili pak druge na to navodimo ili zavodimo", naglasio je nadbiskup te potom naveo primjere po kojima se može prepoznati ima li u vjerničkom  razmišljanju i ponašanju "duhovskih znakova". "Ako voliš Isusa, njegovu majku Mariju častiš, njeguješ duh molitve, rado činiš dobra djela i čitaš Sveto Pismo moglo bi se reći da je Duh Sveti na djelu. Sv. Pismo je, naime, Očevo Pismo koje treba čuvati i poštivati. Ono 'uprisutnjuje samoga Krista', pa bi mu trebalo naći počasno mjesto poput 'oltarića' u vlastitoj kući", posvijestio je mons. Puljić. Naveo je i riječi ruskoga književnika nobelovca Merežkovskog, koji je posvjedočio da svaki dan čita Sv. pismo te je napisao: "Čitat ću ga dokle god me oči budu služile. Čitat ću ga zdrav i bolestan. Što ćete mi staviti u grob kad umrem? Stavite mi Sv. pismo, pa kad budem uskrsnuo da se pojavim pred Bogom sa svojom Biblijom. Ako vas neki budu pitali što je taj Merežkovski u životu veliko učinio, recite im samo ovo: Čitao je Sv. pismo."

Stoga, nastavio je propovjednik, "bit će i u tebi Duha Božjega ako se dnevno moliš i rado čitaš tekstove Svetoga pisma te ako živiš po nauku Crkve. Ako ne sramotiš svoju dušu, svoju kuću i svoju župu, onda je sigurno Duh Gospodnji na tebi koji te šalje biti Kristovim vjerovjesnikom i svjedokom", jer on je jedini otkupitelj čovjeka. Zato je apostol Petar naglasio da nema pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (v. Dj 4,12), jer "On nudi smisao postojanja i nosi ključeve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi", rekao je na kraju propovijedi mons. Želimir Puljić te zaključio poticajem okupljenim vjernicima, koji su dupkom ispunili župnu crkvu, da budu "vjerni kućnim običajima i hrvatskoj vjerničkoj praksi koja se prepoznaje u onom ninskom geslu (iz 1979.): 'Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom Misu slavi.' Dok zahvaljujem župniku Goranu na upornosti da me danas dovede u ovu župu, svima ponavljam, budite ponosni i na svoje katoličke i hrvatske korijene. Tako neka bude. Amen."

Na kraju misnoga slavlja, tijekom kojega je nadbiskup krstio malu Sofiju iz obitelji Antić, održan je kratak koncert polaznika male glazbene škole koju je pri župi pokrenula učiteljica glazbene kulture Ivana Karlušić. Večernje misno slavlje svetkovine predvodio je fra Matej Jovanovac, odgojitelj bogoslova i duhovnik Frame u Zagrebu.

Župnoj svetkovini prethodila je trodnevna duhovna priprava. Prvi dan je misno slavlje predovio vlč. dr. Odilon Singbo, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, drugi dan je misu i veliku procesiju s kipom Sv. Antuna Padovanskog predvodio župnik don Goran Antunović, a treći dan, obogaćen i s dva vjenčanja u župi, obnovu je predvodio vlč. Ivica Tolla, župnik Cetingrada, uz molitveno-glazbenu podporu molitvene zajednice Kraljice Apostola iz Zaprešića. Također, uoči trodnevnice upriličeno je prikazivanje filma Jakova Sedlara "Hrvatski mučenici", s jednom od najosjetljivijih tema iz hrvatske povijesti, koja je desetljećima tijekom Titove komunističke diktature, poput brojnih strogo zabranjenih tema bila prešućivana, a riječ je o stradanju 663 hrvatskih svećenika, časnih sestara i sjemeništaraca.