Tribina - Jezik Duha Svetoga jezik je pun simbola i fraza, nalik je jeziku mladih
Dana, 13.siječnja tribinom u Gackom pučkom otvorenom učilištu, u maloj dvorani započele su višednevna proslava obilježavanja Sv.Fabijana i Sebastijana suzaštitnika župe Otočac i zaštitnika Gacke doline, te Dana Grada Otočca.

Nakon sv. Mise održana je jednosatna tribina prvenstveno za roditelje u Gackom pučkom otvorenom učilištu – Otočac u 19,00 sati. Na tribini je govorio Josip Lončar iz Zagreba, glavni urednik mjesečnika za promicanje kršćanskih vrjednota BOOK, voditelj duhovnih obnova, ravnatelj Ustanove za promicanje kršćanskih vrednota Kristofori, ravnatelj Zaklade Kristofori, službeni promotor ICCRS-a ( Međunarodne službe katoličke karizmatske obnove). Do sada je objavio tri knjige: Karizma vjere, Bakina krunica i Sila odozgo i uređuje dva časopisa.

U predstavljanju gospodina Lončara mons.mr.Tomislav Šporčić je kazao kako večerašnji gost je vjernik laik te će svjedočiti o vjeri, a za njegovo gostovanje u Otočcu zaslužan je don Anđelko Kaćunko s kojim je osobni prijatelj.

Gospodin Lončar na početku tribine je progovorio o svom početku kako je do sada održao mnoge tribine i duhovne obnove od Londona gdje je bilo 1100 ljudi, Dublina, Innsbrucka i dr.
Krizmanici su rak rana ne samo u Hrvatskoj i Europi nego i u cijelom svijetu. Katolička crkva je ugrožena u Indiji, Indoneziji, Kini, Južnoj Americi gotovo i ne postoji. U Njemačkoj je trideset starih ljudi na sv.Misi, to bi moglo doći i k nama, o tome moramo promišljati. Krizma je početak a ne kraj našeg znanja s Crkvom. Sa sakramentom Sv.Potvrde sve počinje a ne završava. Usavršavanje traje cijeli život, najprije moramo odgojiti sebe pa onda svoju djecu. Glavni problem koji danas imamo s primanjem Duha Svetoga prvenstveno je taj što se današnja teologija odrekla proroka. Ona je toliko zarobljena u razum i u vlastitu mudrost i umnost da joj je gotovo sve duhovno-stavrno.

Bibliji i djeci moramo pristupati na isti način. Mi vidimo i čujemo ono što želimo, što nas interesira. Svjesni smo da svaki čovjek gleda i sluša sve što se oko njega događa, no vidi i čuje samo ono što ga na neki način u tom trenutku zaista zanima, te to isto razumije kroz sustav vrijednosti koje je sam formirao. Nažalost, mnogi katolici danas sasvim pogrešno shvaćaju kako primanjem sakramenata potvrde završava vjeronauk. Istina je da pravi vjeronauk tek tada počinje.

Gotovo svaki vjernik ima karakteristične snove koji se kroz cijeli život ili kroz jedno određeno vremensko razdoblje ponavljaju. Snovi koji nas opominju mogu doći direktno od Duha Svetoga, ali i od našega ljudskog duha.

Potom je predavač na tribini progovorio o jednoj grupi gey mladića koju vodi te je rekao da kada se mladić suoči u petom i šestom razredu da je gey, mnogi se žele ubiti. Kada se to dogodi i to bez bilo kakvog oproštajnog pisma onda znamo o čemu se radi.U našim razgovorima mnogi su prepoznali Boga. Zašto ljudi danas ne ozdravljaju – zato što nema vjere. Sva djeca su različita, svi drugačije funkcioniraju. Moramo učiti šifre. Zadnje što im trebamo raditi, ne rugati se s njima jer ćemo dobiti takvu osobu u obitelju u skoroj budućnosti. Mi svoju djecu ne poznajemo dovoljno, oni imaju svoj jezik, rijetko će vam dijete reći da ima neki problem.

Gospodin Lončar kaže da vodi i grupu gospodarstvenika koje isto upozorava na oholnost, pohlepost, škrtost…

Bit krizme je da čujemo i prepoznamo Božji glas, svakom od nas Bog govori ali ga ne možemo prepoznati. Po sakramentu krštenja smo proroci. Svi mi sanjamo, Bog nas upozorava kroz snove. Duh Sveti nam govori kroz snove. Moramo se naučiti slušati Duha Svetoga. Danas imamo Sveto Evanđelje i djecu, doživjet ćemo ih ne ako ih promatramo. Ako želiš biti voljen, voli. Dar vjere nije nešto što posjedujemo i stalno nosimo sa sobom nego je to sposobnost uvesti Božju silu u konkretnu situaciju. Svaku bismo opomenu, bez obzira je li došla iz našeg ljudskog duha ili direktno od Duha Svetga, trebali uzeti ozbiljno, odnosno trebali bismo je u molitvi prosuditi te prema njoj primjereno reagirati.Zato danas u Crkvi možemo pronaći veliki broj vjernika koji žive sa snažnim osjećajima odbačenosti, neželjenosti, straha, boli – onih koji misle da je ljubav Božju nemoguće shvatiti. Oni su svoje strahove prihvatili kao križ koji trebaju nositi i isle da time ugađaju Bogu.

Jedan od temeljnih problema duhovnog i svakog drugog razlikovanja jest naša egocentričnost ili usmjerenost na same sebe. Ako želimo stvarno vidjeti, čuti i shvatiti ono što nam netko ili nešto govori onda se moramo naučiti odreći samih sebe, to jest svih vlastitih vrednovanja, pretpostavki i predrasuda. Ukoliko želimo imati plodove Duha najprije trebamo željeti „imati“ Duha Svetoga. Trebamo htjeti živjeti uz njegovu pomoć i suradnju.


Brojač posjete:
165144
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016