Blagdan uznesenja blažene Djevice Marije svečano je proslavljen u Marijanskoj crkvi BDM na Poljicima u Otočcu. Svetu misu u 18 sati predvodio je i propovijedao vlč.dr.Milan Špehar,profesor na Teologiji u Rijeci u suslavlju s domaćim župnikom i generalnim vikarom biskupije mons.mr.Tomislavom Šporčić, don Anđelko Kaćunkom župnikom u Kompolju i Brlogu, don.Ivanom Pajtak,SDB, selezijancem iz Zagreba te don.Jurom Ladišić pastoralnim suradnikom za slijepe i slabovidne.

Na početku misnog slavlja mons.Šporčić prigodnim riječima zahvalio se predvoditelju dr.Špeharu što se odazvo pozivu da danas predvodi misno slavlje kao i braći svećenicima.

U svojoj homiliji dr.Špehar je kazao kako moramo i trebamo imati majku. Danas živimo u vremenu kada se naša država hvali s donošenjem zakona, danas više ne trebamo majku, takav je zakon donjela Vlada. Ljudsko biće je onda tek kada se rodi tako neki kažu, što nije točno. Ova naša majka Marija je proživjela i te kako tešku svakodnevnicu.Marija nije božica, ona je ljudsko bićeda bi je Bog doveo do savršenstva. Mi vjerujemo da će naša duša živjeti a tijelo raspasti. Marijino tijelo se nije raspalo. Do kraja života rastemo, a Marija nam mora biti uzor kako s njom doći k Bogu kao vjernik. Vjera naša nije ono što ćemo mi moći razumjeti, ono što Marija nije razumjela ona je prihvatila s vjerom i odgovoraila " Evo službenice Gospodnje". Marija se potpuno predala Bogu. Anđeo joj nije tumačio puno. Abraham je praotac naše vjere, jer vjeruje da će mu Bog dati sina. I ovo što se dešava sada je Božji plan. Tisuću majki u domovini traži svoje sinove. Hodajmo zajedno s Marijom u našoj vjeri. Moramo se boriti protiv svakog zla, učiti moliti od Marije. Isus kaže "Kucajte i otvoriti će vam se"... Nemojmo se ničega bojati, možemo puno učiti od Marije. Naša vjera pokazuje se onoliko koliko znamo odvajati za drugoga. Neka nam Marija pomaže rasti u vjeri.

Euharistijsko slavlje za orguljama animirao je bogoslov Josip Šimatović.



Danas je u Crkvi bilo posebno svečano, pet svećenika koliko se ne pamti već duže vrijeme i Crkva ispunjena do posljednjeg mjeste, a dio je bio i u vani ispred vrata.