ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Dobročinitelji
21. godina od pogibije hrvatskih redarstvenika na Žutoj Lokvi
ŽUTA LOKVA – Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, u Žutoj Lokvi, ispred kapelice Sv.Križa te misom zadušnicom obilježena je 21. obljetnica pogibije četvorice hrvatskih redarstvenika koje su na raskržju glavnih cesta od Brinja prema Senju i Otočcu 24.kolovoza 1991. godine iz zasjede ubili srbočetnički pobunjenici iz automatskog oružja i ručnih bacača.

Na komemoraciji poginulim redarstvenicima Dragutinu Toljanu, Milanu Vraniću, Vinku Krznariću i Zdravku Vukoviću govorio je zamjenik općinskog načelnika Brinja Joso Vuković koji je prozvao aktuelnu političku vlast ali one prije njih koji su bili na vlasti.

Komemoraciji u Žutoj Lokvi nazočile su obitelji poginulih, jedini preživjeli policajac iz tog događaja Darko Murat, predstavnici Gradova Otočca, Senja, Općina Brinje, Plitvickih jezera, Karlobaga, brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici MUP-a...

Svetu misu zadušnicu predvodio je župnik iz Brinja Pejo Ivkić i u zajedništvu s vlč. Mariom Vazgeč župnikom iz Križpolja.

U svojoj homiliji vlč.Ivkić je kazao:Želim da ovdje, u ovom trenutku budemo svi jedno, u molitvi i u pozdravima. Došli smo odati počast Dragi, Milanu, Vinku, Zdravku i Domovini, zahvaliti im za njihovu žrtvu i preporučiti ih milosrđu Božjem. Nitko nam ne može zatvoriti usta zato možemo i smijemo govoriti i moliti. Ovdje je bila njihova posljednja luka, ali je smrt progovorila i dalje zbori, plovite sada po raju. Svijeće vaše žrtve se neće ugasiti. Zapisati nekoga u svoje srce znak je njegove ljubavi i sjećanja na tu osobu. To pokazuje koliko nam je ta osoba značila i što je učinila za nas. Evo i ovaj susret ovdje to pokazuje. Ovdje se sjećamo njih, naših najbližih čija krv natopi ovu grudu, njih koji postadoše naš put u bolju budućnost, u slobodu. Padoše šaptom, ali govore glasno, ne samo da govore, danas viču i opominju. Svjesni smo da se danas ljudi i Domovina sve manje vole, da sve više proklinjemo zemlju i ljude jer nije onako kako bi htjeli, nije onako kako su i oni htjeli i zato su se borili. Moramo priznati da smo posustali, gdje je nestala ona ljubav i spretnost, žrtva za dom i domovinu. Dali smo opet drugima da nas vode, opet postajemo sluge raznih gospodara, opet izdaje hrvat hrvata. O Bože što je to s ovim narodom – pitam se ?

Žrtva ove četvorice redarstvenika govori i progovara, a dali je više itko čuje, gluhi smo. Imena redarstvenika jesu zapisana na nebesima i ova Hrvatska također, ali bojim se za naša imena, ako ovako nastavimo ne piše nam se dobro – ni Bog ne voli izdajice, a mi sve više izdajemo i Boga i rod i Domovinu. Došli smo do toga da sve vidimo a šutimo, a šutnja ubija. Zašto šačica ljudi govori glasnije od većine, zar nije to prazno. Kada šutimo progovaraju podzemne vode, podrivava se temelj društva, iskaču drugi ljudi. Ispitajmo danas podzemlje svoje savjesti, ne dopustimo da drugi govore umjesto nas i još lažu. Progovorimo zajedno s ovim našim palim momcima, nek odzvanja njihova žrtva. Čini mi se da je današnji čovjek lišen ljudskog osjećaja, ubija se volja i moral u našem narodu. Sve što je dobro, kvalitetno i sveto, postaje predmet sprdnje, a kič i žutilo postaje sve vrednije i tema razgovora. Žrtve, dom, obitelj, domovina, primjeri, vjera – e o tome se u društvu ne priča važnije su one druge priče, obrnuli smo redosljed. Otvorili smo vrata glupostima. Treba nam istinski vodiči života, primjeri. Oni kojih se danas sjećamo to jesu – samo koliko smo spremni slijediti taj primjer. Svi žele pobjedu, ali nažalost pobjeđuju sile zla i mraka. Povijesne činjenice danas postaju lutke u rukama trbuhorezaca. Problem je da čovjek danas ne bude slobodan od samoga sebe tako će poštivati i one koji su pali da bi imali ovo što imamo danas. Temelj naše nade je Bog koji ide pred nama, koji je s nama. Ako imamo pouzdanje u njega osjetit ćemo kako pravilno shvaćamo život , žrtve, stradavanja a i budućnost. Budućnost se ne očekuje pasivno, nego se ostvaruje aktivno radom i vjerom. I znajte opstat će samo siromasi, oni koji su bili naši borci, koji su voljeli, ljubili i zato ratovali. Nemojmo ih osramotiti, volimo svoju Domovinu, radimo za nju, nemojmo je blatiti, biti ravnodušni – pokrenimo se. Hrvatska treba graditelje a ne rušitelje, a graditi mogu samo oni koji dopuste da ih Bog vodi, dopustimo i ne bojmo se.

Brojač posjete:
314048
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016