Došašće je vrijeme radosnog iščekivanja dolaska Gospodnjeg. Ono u nama budi nadu u bolji svijet, u drukčiju i bolju budućnost. Ali da bismo uistinu uživali u slavlju i proslavi rođenja Isusa, Sina Božjega, moramo najprije poravnati račune sa samim sobom, našim bližnjima i s Bogom. Vrijeme Došašća nam je izvrsna prilika kako bismo to i ostvarili.

Poput Korizme i Advent je vrijeme u kojem pokušavamo promijeniti svoj život na bolje. To naravno ne znači da tijekom godine živimo loše i da se ne trudimo oko rasta u svojoj vjeri već da kroz ova jaka i sveta liturgijska vremena intenzivnije razmišljamo o posljednjim stvarima, o onome što nas jednoga dana čeka. Ta nas razmišljanja redovito vode ka ozbiljnom razmišljanju i sagledavanju svoga života.

Nedjeljno evanđelje: Ivan Krstitelj je oličenje Adventa. Kršćanstvo se doduše ne svodi na Krstitelje, nego na Isusa. No ono se ne smije razvodniti. Ono nije limunada. Kršćanstvo je uvijek opora i stroga poruka koju zastupa Krstitelj. Potreban nam je dar Duha koji se zove strah Gospodnji. Malo je koji govornik tako nemilo šibao svoje slušateljstvo. Ivan oštrom sjekirom sječe svaku lažnu i prividnu sigurnost pred Bogom. Kršćanin treba biti "stablo koji donosi rod". Krivnju za porast ateizma snose i loši vjernici koji "pravo lice Boga i religije prije sakrivaju nego otkrivaju". Crkva je u isti mah i sveta i stablo potrebno čišćenja. Naše vrijeme hoće ne "vodenaste", nego ognjene kršćane, zanosnike. Ivanova nas propovijed potiče da si posvijestimo kako Bog trajno dolazi. Stoga mu stalno moramo pripravljati i otvarati putove u vlastitu dušu i ljudsko društvo.