ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA
Početna
O župi
Otočki dekanat
O nama
Kontakt
Gačanski park
Samostan
Križni put
Vijesti
Župni oglasi
Svečanosti
Svetkovine
Dobročinitelji
Tama, svjetlo i nada - pripćenje povodom Dana bijelog štapa
Odnos prema invalidnim osobama možemo pratiti kroz povijest. U sačuvanim pisanim dokumentima vidljivo je da je taj odnos bio vrlo nehuman. Invalidne i hendikepirane osobe stavljane su u izolaciju, prepuštene same sebi, čak su bile progonjene. Čitajući Bibliju, vidimo da se taj odnos počinje mijenjati Isusovim rođenjem. Isus stavlja u prvi plan bolesne, nemoćne, progonjene, žalosne...

Isus svoju pozornost posvećuje upravo toj skupini marginaliziranih i od društva odbačenih-siromašnima i potrebitima. Isus usredotočuje svoju pozornost upravo na slijepe,gubave,bolesne i siromahe. Tako On na svome putu propovijedanja Radosne vijesti liječi bolesne,slijepima vraća vid, iscjeljuje gubave, uskrisuje mrtve te hrani gladne i siromašne. To je bila prekretnica za te društvene skupine, a naročito Isusov odnos prema osobama s invaliditetom, kojih je zbog ratova i bolesti,koje se tada nisu liječile bilo mnogo. Sva Isusova čudesa i ozdravljenja opisali su tekstopisci u Evanđeljima koja se svakog dana čitaju u crkvama, a svećenici na temelju njih propovijedaju humanost prema navedenim osobama.

Tako je društvo polako dozrijevalo i usvajalo Isusov nauk o odnosu prema osobama s različitim potrebama. Društva u cijelom svijetu postaju humanija i odnos prema tim skupinama ljudi znatno se mijenja. Tako je danas, unatoč trenutnoj krizi, u mnogim civiliziranim i demokratskim društvima došlo do ekonomskih snaženja stanovništva, a time su se stvorile i mogućnosti da se te skupine ljudi zapošljavaju pa same mogu voditi brigu o svojoj egzistenciji. Svijest građana u odnosu prema njima se značajno mijenja. Tako, te skupine ljudi, za društvo postaju prihvatljive i gotovo ravnopravne sa zdravima. Osobe s invaliditetom postaju vrlo korisni članovi društva u kojem žive jer počinju sudjelovati u javnom životu.

Danas gotovo u cijelom svijetu prevladava Isusov nauk o marginaliziranim skupinama. Mnoge slijepe i druge osobe s invaliditetom obnašaju vrlo visoke dužnosti. Nije neuobičajeno vidjeti slijepog, gluhog ili nekog drugog invalida na funkcijama predsjednika države ili vlade, ministra ili gradonačelnika ili pak na nekoj drugoj odgovornoj dužnosti. Na takav obrat, upravo je utjecao Isus, pokazujući kako se treba odnositi prema nemoćnima. Zahvaljujući razvoju napredne tehnologije oni mogu obavljati i najsloženije radne zadatke i tako osigurati sebi kvalitetan život i ravnopravan odnos u društvu. To nije bilo lako postići. Za takav tretman u društvu najzaslužniji su sami invalidi, bolesni i nemocni jer su upravo oni tijekom svih proteklih godina strpljivo i marljivo proučavali Isusov nauk. Borili su se kako bi postali korisni u društvu ^molili su se da se Isus useli u srca svih koji mogu utjecati da njihov život postane prihvatljiv najprije i njima samima a potom i cijelom društvu.

I kod nas u Hrvatskoj, život osoba s invaliditetom i drugih ranjivih skupina, postaje prihvatljiv inormalan. Osobe s invaliditetom školuju se za razna zanimanja.
Danas sve više invalida završava fakultete jer su svjesni da znanjem lakše mogu postići jednakost u društvu.
Mnoge slijepe osobe su danas u Hrvatskoj vrlo ugledne na svojim radnim mjestima.
Među njima su pravnici, profesori, inžinjeri, informatičari i još mnoga druga zanimanja.
Nije rijetkost vidjeti kod nas slijepog tužitelja, pjevača, profesora itd.

Dakle, i kod nas, razvitkom društva, tehnologije i humanosti,osobe s invaliditetom postajusveprisutnije u našem svakodnevnom životu. Same slijepe osobe su se dokazivale da mogu raditi vrlo složene poslove, poglavito u posljednjih dvadesetak godina kad računalo donosi revolucionarne mogućnosti prilagodbe slijepom čovjeku.

Slijepi čovjek računalom može uraditi gotovo 90% poslova koje obavlja čovjek s vidom.
Dakle, društvo postaje sve humanije i položaj invalidnih osoba sve prihvatljiviji. No to ne znači da ne bi moglo biti još bolje.

To se naročito odnosi na Vas koji čitate ovaj članak. Jeste li se ikad upitali- Koliko sam ja osobno doprinio poboljšanju kvalitete življenja osoba s invaliditetom?

Invalidi, pa tako i slijepi, ne očekuju od Vas mnogo. Dovoljno je da ih poštujete na ulici, i na javnom mjestu, da ih posjetite ako su u Vašem susjedstvu i da malo porazgovarate s njima, a ako je potrebno da im donesete iz trgovine potrepštine, nacijepate drva, ili obavite neke druge poslove iz svakodnevnog života. No, na žalost ima još mnogo slučajeva da se slijepe i druge invalidne osobe diskriminira i u obitelji i u svakodnevnom životu.

U posljednje vrijeme u nekim je slučajevima sve izraženiji nehuman odnos prema invalidima.

Čak se neki lokalni čelnici služe invalidima da bi ostvarili svoje ideje, na štetu invalida.

Međutim, što danas treba poduzeti da do takvih pojava više ne dođe? Prije svega, u obiteljima treba sa svim članovima razgovarati o invalidima i njihovu hendikepu i o tome kako postupati s takvim osobama. Takve ideje naročito trebaju širiti ljudi koji su vjernici. Tako ćemo postići da se u obitelji, na poslu, na ulici i svakodnevnim susretima s invalidima ljudi ponašaju dostojanstveno i humano, nadasve pošteno, nudeći svoju dobru volju da se takvim osobama pomogne u svim situacijama.

Kad završis svoj posao priskoči u pomoć svome bratu u potrebi, pomazi mu radi Krista tako obzirno i prirodno da se ni u snu ne dosjeti da radis vise nego što moraš. To je pravo vladanje Božjeg djeteta.

don Jure Ladišić
predsjednik Društa slijepih i slabovidnih LSŽ i pastoralni suradnik
Brojač posjete:
317064
Župa Presvetog Trojstva Otočac © 2016