Nedavno je u jednim dnevnim novinama objavljen članak o obnovi crkve sv. Georgija u Otočcu, koja se uz pomoć hrvatske države obnavlja godinama. Radi istine valja reći da to nisu sanacije šteta iz Domovinskog rata, jer ih nije ni bilo, već zbog višedesetljetne nebrige i neodržavanja; za razliku od susjedne katoličke crkve Presvetoga Trojstva koja je bila spaljena. I ni pol muke s tim člankom da se u njemu nije pojavila jedna krupna pogrješka. Evo o čemu je riječ: navodi se kako je ova crkva sagrađena u vrijeme generala Nikole Maštrovića, „oca kraja“, koji je k tome još navodno napomenuo kako se povećao u Otočcu broj pravoslavnih pa da im treba sagraditi crkvu.

Nikola Maštrović doista jest veliki general, onaj kojega je trebala dopasti najviša vojnička čast u Austrijskom Carstvu, pod čijom upravom je bila Vojna krajina, a samim tim i Otočka pukovnija (kao teritorij i kao postrojba). No, dvorske spletke na Bečkom dvoru i jal konkurenata (maršal Radetzky) su ga na vrhuncu slave naprasno umirovili i general je za kratko vrijeme nakon umirovljenja umro u Beču 1851. Tužna priča, gotovo istovjetna sudbini bana Josipa Jelačića.

Da se vratimo na temu crkve sv. Georgija. Ovu crkvu dala je sagraditi Carevina 1863. godine. Bilo je to dakle dobrih 12 godina nakon smrti generala Maštrovića. Uostalom, „otac kraja“ je u Otočcu boravio relativno kratko vrijeme, bio je pukovnik Otočke pukovnije od 1843. do 1848. godine. Te godine je promaknut u generala, a njega je na pukovničkom položaju naslijedio pukovnik barun Juraj pl. Jelačić (brat bana Jelačića). Dakle, Nikola Maštrović nije mogao sagraditi crkvu sv. Georgija u Otočcu. To se može sasvim lijepo vidjeti i na Brletićevoj koloriranoj litografiji Otočca iz 1861. na kojoj nema tornja ove crkve, jer ga tada nije ni bilo.

Valja kazati da su „grkonesjedinjeni“ vjernici Otočca, tako ih se zvanično nazivalo u vrijeme Vojne krajine, imali matičnu parohiju u Ponorima, odnosno Švici. Paroh ove parohije bio je nadležan i za grad Otočac i za Staro Selo jer u gradu sve do 1863. nije bilo pravoslavne crkve.

Kad je već riječ o crkvi sv. Georgija, znaju se čuti priče kako je to bila katolička crkva, koja je prepuštena pravoslavnima. To jednostavno nije točno, ova crkva je sagrađena za potrebe „grkonesjedinjenih“, a to se može vidjeti već po njenoj arhitekturi. Svetište ove crkve je iste visine kao i lađa crkve, što kod katoličkih crkava u pravilu nije slučaj. Nadalje, razlike se vide i u izgledu tornja, jer ova crkva ima za krov tornja tzv. kapu. Može se reći da su nekadašnje katoličke crkve prepuštene „grkonesjedinjenima“ u Starom Selu, u Zalužnici i u Brlogu. Ali to je jedna sasvim druga priča.

Milan Kranjčević