Ovogodišnja kiparska kolonija, tradicionalnog naziva GACKA, je uspješno dovršena. Usprkos promjenjivu (i kišovitu) vremenu, prijetila je velika opasnost da kiša uspori ili potpuno onemogući ovu kiparsku koloniju (gdjegdje kolonije nazivaju i simpozijima). Kako su prognoze bile „crne“, organizatori su intenzivno razmišljali da se u međuvremenu kubusi premjeste na poslovnu zonu na Špilniku (pod nadstrešnicu), u igri su bili i stari vojni hangari u središtu grada, bilo je još niz promišljanja što učiniti ako bude pljuštalo. Na kraju je pala odluka da se ostane na postojećoj lokaciji, da se „oboruža“ nepromočivim suncobranima pa što Bog da. I dao je, kiša nije bitno poremetila rad. Umjetnici su u šest radnih dana uspjeli dovršiti zaplanirano, pa su u subotu iza podne kubusi privremeno smješteni u neposrednom okolišu crkve Presvetoga Trojstva u Otočcu, čekajući vrijeme za trajno postavljanje u parkiću ispred župnog stana.

Kiparska kolonija GACKA 2013 deveta je po redu kiparska kolonija u Otočcu, što ovaj grad svrstava u rijetke gradove i mjesta u Hrvatskoj u kojima je bilo toliko puta kolonija/simpozija, a četvrta i završna u okviru projekta Gačanski park hrvatske memorije. Tako je nakon četiri godine uspješno dovršen (u umjetničkom smislu) ovaj projekt, dok preostaje uređenje cjelokupnog okoliša oko crkve Presvetog Trojstva, a time i razmještanje umjetnina.

Valja se podsjetiti da je Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, kao organizator svih dosadašnjih gackih kiparskih kolonija u Otočcu, pridonijela razradi ideje oko oplemenjivanja kamenih kubusa. Naime, projektanti za uređenje okoliša oko otočke crkve predvidjeli su postavljanje kamenih kocki kako bi raščlanili prostor. I onda je Katedra predložila da se na istima kamenima kubusima umjetnički oblikuju pojedine ličnosti važne za regiju Gacku i sam Otočac, da se umjetnički reflektiraju određene kulturološke činjenice i fakti, također vezani za Gacku i Otočac, ali koji su istovremeno relevantni u hrvatskim, po mogućnosti i svjetskim okvirima. Slijedeći tu misao nastala je ukupno 31 skulptura, čime je zatvoren čitav jedan eon, čak i više od toga. Ispričana je priča u kamenu od početka 9. stoljeća, a završila s 21. stoljećem. Kako ove umjetnine skreću pozornost na sebe kod gostiju, prolaznika i svih onih koji dođu u Otočac, naravno da ništa manju pažnju ne plijene i od domaćih ljudi, netko se dosjetio ovaj ciklus nazvati „knjigom u kamenu“. I doista ta sintagma čini se da nije promašena, umjetnine likom, ali i tekstom, svjedoče o daljnjoj i bližoj prošlosti regije Gacke i Otočca.

Kako su sve kolonije u okviru Gačanskoga parka hrvatske memorije bile međunarodnoga karaktera, takva je bila i GACKA 2013. Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke pozvala je i ugostila Vincenta di Vicenza iz Kanade, Nikolaya Borisovicha Burtasenkova iz Rusije, Carlosa Mongea Gonzalesa iz Meksika i Gabrijela Gottolija iz Italije. A od domaćih, hrvatskih, snaga sudjelovali su Ivan Briski iz Zagreba, Janko Mošnja iz Pule i Marčelo Starčić iz Kanfanara (Istra). Naravno da je sve bilo pod budnom paskom i umjetničkom palicom Šime Vidulina iz Pule.

M. Kranjčević