Župna crkva Presvetog Trojstva u Otočcu

To je prekrasna građevina s velikim zvonikom iznad pročelja, zaobljenim pologonalnim svetištem i tri bočne kapele sa svake strane broda.  U crkvi je sadam baroknih oltara. Na bočnim prozorima su vitražni prozori. Dosta je nepoznanica vezanih za nastanak župne crkve Presvetog Trojstva . Prvi se put spominje 1648. i tu u vezi požara u kojem je izgorjela, najvjerojatnike uslijed turskih napada. Obnovljena je 1702., a bila je građena djelomično u gatskom stilu. Crkva je u nekoliko navrata teško stradala. Gosine 1760. kada je snažni vjetar s tornja srušio križ i oštetio krov, a868. godina kada je od udara groma u potpunosti izgorjela, te 15.rujna 1991. godine kada je JNA iz obližnje vojarne pogodila granatama i zapalila toranj crkve a vatra se proširila na čitavi krov koji je u potpunosti izgorio. Pri tom je vatra teško oštetila i glavni oltar Presvetog Trojstva i pokrajne oltare Sv.Fabijana i Sebastijana te Sv.Nikole.

Po svem sudeći crkva Presvetog Trojstva bila je djelomično sagrađena u gotskom stilu. Do 1774.godine crkva je imala pet oltara: Presvetog Trojstva ( glavni oltar ), sv.Tri kralja, sv.Križa, Blažene Djevice Marije od Karmela, sv.Ante Padovanskog. Godine 1774. posvećena su još dva oltara : sv.Nikole biskupa i sv.Fabijana i Sebastijana.

Obnovu crkve pomogla je i kraljica Marija Terezija i njen sin JosipII . Obnovu crkve od udara groma 1868. godine pomogao je i kralj Franjo Josip I darovavši četiri nova zvona.

Veliku obnovu crkva je doživjela za vrijeme župnika Jurja Ibela. Na vanjskom pročelju sakristije oslikana je 1916. godine freskom slika "Kraljice Mira" koju je naslikao natporučnik 79. otočke Jelačićeve domobranske pukovnije Čeh Maksimilijan Ducher u spomen na poginule domobrane. Iste godine zbog ratnih potreba, skinuta su sa zvonika zvona te da bi crkva mogla oglašivati službu skinuto je zvono " Naša Gospa Lurdska" sa kapela na poljicima i postavljeno na župnu crkvu. Veliku obnovu crkve poduzeo je župnik Grga Starčević.

Od 1985- - 1990. godine crkva se obnavlja zalaganjem župnika mons.Vlade Pezelja i pomoći vjernika. No, u Domovinskom ratu, 15.rujna 1991. crkva je ponovno izgorjela s mnogo inventara. Ostale su zidine i dio teško oštećenog glavnog oltara i dva pokrajna ( sv.Nikole i sv.Fabijana ).

Ponovnu obnovu započeo je 1993. godine župnik Vlade Pezelj. Godine 1999. nadbiskup Antun Tamarut blagoslovio je tri nova zvona. Tih godina je primjećeno da zidovi oko apside tonu u zemlju te su pukotine na zidu bivale se veće. Brigom i zalaganjem novog župnika vlč.Nikole Turkalja Ministarstvo kulture financiralo je sanaciju tih zidova. Izvršilo se tzv. podpilotiranje ( utvrđivanje temelja, a zatim injektiranje zidova betonom izvana i u unutrašnjosti ). Radove je izvodilo poduzeće "Karst" iz Zagreba koji su garantirali uspješnost sanacije. Do danas, Bogu hvala, ne pokazuju se nikakve pukotine.

Dolaskom za župnika mons.mr.Tomislava Šporčića koji je ujedno i generalni vikar Gospićko-senjske biskupije ( zamjenik biskupa mons.dr.Mile Bogovića ) isti je nastavio brigu oko sanacije zidova oko apside, te odmah pokušao pronaći načine i mogućnost izmjene poda u crkvi koji je bio od kamenih ploča, ali koje su većim dijelom bile razbijene te utonule u zemlju. U zimi 2004. na 2005. godinu izgrađena je dokumentacija i ishođena dozvola relevantnih i stručnih institucija, a projektnu dokumentaciju za cjelovitu obnovu i namještaj je izradio biro "Arbi" d.o.o. iz Zagreba pod vodstvom arhitekta Florijana Škunce.

Radovi na arheološkim ispitivanjima te pripremi za postojanje podnog grijanja, i novog poda od tzv.kamena "plavi tok" započeli su nakon blagdana Presvetog Trojstva, 20.lipnja 2005. godine, a završili su 1.listopada iste godine. Radove je izvodilo građevinsko poduzeće "Givi" d.o.o iz Otočca, a nadzor je vršio arhitekt Petar Ljubić. U pokrajne kapele postavljen je pod od starog, dotadašnjeg poda koji je sačuvao kontinuitet. Pred Fabijanovo 2006. godine postavljen je novi oltar prema puku i ambon od bračkog kamena. Izradilo ga je poduzeće "Jadrankamen" iz Zagreba. U isto vrijeme postavljen je novi Sedes u svetište koji je od parene bukovine izradila stolarska radionica "Klek" iz Ogulina, u to vrijeme izrađena su i troja unutarnja vrata i jedna ispovjedaonica. Pred Uskrs 2007. godine u crkvi su postavljene nove klupe u dva reda a iste je izradila stolarija "Majstorina" iz Otočca, nabavljene su i nove elektronske orgulje Nizozemske - holandske firme "Johannes", a preko posrednika "Kostrovec" iz Ivanić Grada. Osim orgulja na galeriji crkve su postavljeni i zvučnici koji omogućuju da se zvuk orgulja jednako čuje po čitavoj crkvi. Do Božića 2008. godine u crkvi je postavljena još jedna nova ispovjedaonica te izrađen novi vitraj u svetištu s motivom Isusovo krštenje koji je prije oštećenja crkve bio na tom prozoru ( darovala dr.Danka Orešković ). Vitraj je izradila radionica "Juroš" iz Splita. Godine 2009. postavljena su tri nova vitraja a darovali su Grad Otočac, Katedra Čakovskog sabora pokrajne Gacka iz Otočca te Županijska gospodarska komora iz Otočca. Unutrašnjost crkve krase novi veliki lusteri i slike križnog puta u maniri moderne umjetnosti. Ispred crkve je, uz uništena zvona, napravljen križ od topničkih čahura za poginule u Domovinskom ratu.

Mise su nedjeljom u 9 i 11 sati, a preko tjedna u 18 sati.

ŽUPNI STAN - ŽUPNI URED 

Dolaskom mons.Šporčića u Otočac kreće su u uređenje župnog stana  u Otočcu. Do danas je župni stan većim dijelom uređen za smještaj i mogućnost funkcioniranja kuće, uređeno je prizemlje i to kancelarija, knjižnica, kuhinja i primaća soba. Sanirana je krovna građa i stavljen novi krov, uređeni dimnjaci i žlijebovi te odvodne cijevi. Postavljena je nova drvena stolarija, izvršena je obnova i odbijanje žbuke te stavljena nova i uređena fasada. Župni stan je spomenik kulture.

ŽUPNA DVORANA - PASTORALNI CENTAR

Za vrijeme župnikovanja vlč.Nikole Turkalja ( 200. - 2004. ) izgradila se dvorišna zgrada, gdje su dvorane i jedan apartman za goste, kotlovnica, garaža,sanitarni čvor,  a u potkrovlju izređena velika soba - dvorana za probe i uvježbavanje crkvenog zbora kojeg vodi prof.Barnka Bernardi. Probe su svakog petka u 18,30 sati.

Otočac, grad u sjeverozapadnom dijelu Like; smješten na rijeci Gacki, u zapadnom dijelu istoimenog polja. U tekstu Baščanske ploče (oko 1100.) navodi se da je crkva sv. Mikule (Nikole) u Otočcu bila u redovničkoj zajednici (benediktinci) s crkvom sv. Lucije u Jurandvoru na Krku. Od 1300. u posjedu je Frankopana, a Sigismund Frankopan ondje osniva biskupiju (1461.-1535.) s crkvom sv. Nikole. Naselje s obrambenom kulom, na zavoju rijeke Gacke, bilo je opasano zidovima s kulama (nakon rušenja 1829. samo djelomično očuvani). Radi bolje obrane sagrađen je 1619. kaštel renesansne koncepcije (»Fortica«), s trokutnim rasporedom kula cilindrična oblika (ruševine iznad naselja). Od 1746. Otočac je stožerno mjesto pukovnije.

Godine 1915. župa broji 3.766 katolika, 1939. ih je nešto više, a 1974. stoji da ih je bilo 2.820. Prema popisu 1991. katolika je u župi oko 5.000. Barokna župna crkva Sv. Trojstva iz 1684. (obnovljena 1774.) prostrana je jednobrodna građevina sa zaobljenim svetištem; sa svake strane broda su po tri bočne kapele. Zvonik se izdiže iz glavnoga pročelja. Crkva ima kasnobarokno-klasicističku opremu: sedam oltara, propovjedaonicu, krstionicu i nadgrobne ploče iz XVIII. st. U više navrata granatirana župna crkva 15. rujna 1991. je izgorjela. Ostali su samo zidovi i nešto inventara u lijevoj lađi. Još za vrijeme rata započela je obnova. Crkva je sada dovedena gotovo u prvobitni izgled, i još uljepšana.

U Poljicima je crkva Bezgrešnog začeća BDM, podignuta od obitelji Aichelburg 1776. ( uskoro više......)

Na Fortici je kapela Majke Božje Žalosne. Posvetio ju je 1725. biskup Pohmajević.

KRASNARSKA ŽUPA

Oltar svetišta Majke Božje u Krasnom

Imajući u vidu bogatstvo vjerskog života u srednjem vijeku na području koje pokriva današnji pojam Lika, nema sumnje da je i Krasno tada bilo župsko središte. Kako je gore rečeno, već 1219. spominju se ondje crkve sv. Jurja i sv. Marka. (I danas je u krasnarskom polju crkvica sv, Marka, sagrađena početkom ovog stoljeća. Moguće da je sagrađena na temeljima stare crkve na čast istoimenom svecu). U novom vijeku prvo okupljanje vjernika bilo je oko crkve Majke Božje, o čemu ćemo malo poslije podrobnije pisati. Uz tu crkvicu sagrađena je bila i mala drvena kućica za stan, najprije kapelana a poslije i župnika. Budući da je naseljavanje kraja išlo od Sv. Jurja i stanovnici su ostali vezani uz tu župu, premda im je župsko središte bilo veoma daleko. Bila je bliža župa u Kuterevu i u 18. stoljeću će se raditi na tome da se Krasno poveže uz tu župu. Godine 1789. kuterevski župnik je to izričito tražio, ali se to nije dogodilo nego je naredne godine Krasno podignuto na samostalnu kapelaniju u sklopu svetojuračke župe. Samostalna župa Krasno će postati tek 1807.

Kako su nastajala sigurnija vremena, stanovnici su se počeli za stalno nastanjivati u krasnarskom polju. Biskup čolić spominje 1754. ondje crkvu sv. Ante Padovanskoga. Da ona još nije od nekog značenja vidimo i po tome što se u detaljnom opisu crkvenih prilika 1769. uopće ne spominje. Shematizam biskupija senjske i modruške iz 1827. još kao župnu crkvu navodi crkvu Male Gospe, tj. današnje Svetište. Bach kaže da je upravo te godine na mjestu stare crkve sv. Ante sagrađena nova, koja će postati  župno središte. Po svoj prilici godina koju spominje Bach znači početak a ona koju spominje Pavelić završetak gradnje nove crkve. Svakako shematizam iz 1837. izričito spominje crkvu sv. Ante kao župnu a onu Majke Božje kao filijalnu.

Na mjestu starog župnog stana uz crkvu sv. Ante sagrađen je novi 1834.

Župna crkva bila je u više navrata obnavljana i preuređivana. Zadnji značajniji zahvat je onaj koji je učinjen za župnika Josipa Jurkovića kada je Ivan Tomaljanović oslikao svetište crkve. Ne treba ni spominjati da je na saniranju objekata poslije Drugog svjetskog rata najviše učinio Ivan Oluić.

Postanak svetišta

Neki pisci zastupaju mišljenje da je već u srednjem vijeku postojalo marijansko svetište na Krasnu, ali za to ne navode valjane razloge. Petar Runje za jedno marijansko hodočasničko odredište "iznad Karlobaga", koje se spominje 1495., misli da je Krasno.U novom vijeku prvi trag vjerskog života nalazimo 1641., kada je vjerojatno sagrađena kapelica na čast Majke Božje. Najstariji sigurni spomen postojanja crkve na onom mjestu jest mramorna škropionica koja je bila nekoć u današnjoj crkvi.Na noj je bila uklesana godina 1641. Ako je crkva tada ondje građena, vjerojatno je to bilo na ruševina starije crkve jer nisu bile prilike za novogradnje. Crkvicu je 1716. obnovio župnik Sv. Jurja (pod koju župu je mjesto pripadalo sve do 1807), kako piše na uzidanoj ploči koja se i danas nalazi u crkvi. Budući da izričito stoji da je crkva te godine restaurirana, jasno je da je ona postojala ondje i prije te godine. U izvješću mješovite državno-crkvene komisije iz 1769. kaže se da je crkva sagrađena pred 60 godina, što bi upućivalo na to da je Vukelić gradio novu crkvu a ne obnovio prijašnju. Ipak je taj izvještaj predaleko od 1716. da bi se mogla od njega očekivati naročita preciznost.

Godine 1733. biskup Benzoni je spominje kao crkvu Male Gospe. Čolić je spominje 1754. kao crkvu Majke Božje u Krasnu, udaljenu 7 kilometara od župne crkve u Sv. Jurju. Malo iza toga (1759) oslikali su braća Lukanović iz Sv. Jurja strop te crkve. (Bio je to, prema sudu stručnjaka, veoma vrijedan rad i šteta što nije 1988. bio restauriran u svojoj vjernosti originalu.) Već spomenuta komisija nalazi crkvu 1769. u dobrom stanju.

Od ostalih zahvata važno je spomenuti da je za župnika Nagya 1890. crkva produžena. Tada je ustvari predvorje (loža) uključena u sastav same lađe crkve. To se vidi i po tome što su na polovini lađe stepenice. One su vodile prije iz lože u crkvu. Iz Nagyjeva vremena je i današnji toranj. Poslije prevrata 1945. sve crkvene zgrade u župi Krasno, pa i Svetište Krasnarske Gospe, obnovio je neumorni župnik Ivan Oluić. Župnik Nikola Komušanac je 1991. na mjesto starih kamenih ploča popodio crkvu mramornim pločama.

Crkva Krasnarske Gospe kao hodočasničko središte

Iako nemamo starijih zapisa o hodočašćima Gospi od Krasna, ipak i na temelju onog škrtog materijala možemo dosta toga dokučiti.

I ovdje su počeci u legendama i pričanjima. Pastiri su jednoć na mjestu današnje crkve našli lik Gospin i odnijeli ga u Polje gdje je bila jedna kapelica, ali se u više navrata taj lik vraćao na prijašnje mjesto. To je ponukalo vjerni narod da sagradi upravo na tom mjestu kapelicu. Tako predaja. U prilog predaji ide činjenica da je crkva sagrađena na dosta nepogodnom mjestu, na neravnoj strani. Svakako ne izgleda pogodno mjesto gdje bi ljudi svojom logikom željeli izabrati gradilište. U Protokolu korespondencije Biskupske kancelarije u Senju nalazimo 1795. zabilježeno: "Indulgentia pro Krasno" (Oprost za Krasno). Nije presmiono nagađati da se radi o oprostima koji su dani upravo ovoj crkvi Majke Božje.

Zacijelo je to (o)proštenje pokrenulo nove proštenjare, iako nakon toga ne nalazimo dugo u spisima spomena o hodočašćima. Tek 1844. doznajemo iz pisma tadanjeg krasnarskog župnika Kriškovića da su ona postojala. Naime, on se u tom pismu zahvaljuje biskupu Ožegoviću što mu je poslao zlatni lančić koji su preko biskupa poslali vjernici iz Karlobaga Krasnarskoj Gospi kojoj su se bili zavjetovali.

Manojlo Sladović, pisac povijesti biskupija senjske i modruške ili krbavske, kaže 1856 doslovce ovo: "A koji biskupljanin nije ili na Krasnu bio ili se željom zavjetovao?" Začuđuje da nemamo starijih opisa hodočašća u Krasno. Kada se pisana povijest počinje njime baviti ono je već nadaleko poznato kao središte prema kojemu sa svih strana hrle hodočasnici.

Pored Svetišta nicale su i druge građevine koje su mu potrebne

Matošec kaže da je 1846. na mjestu stare drvene kućice kraj crkve, koja kućica je u svoje vrijeme služila za župni stan, sagrađena nova drvena kućica za svećenike koji u danima hodočašća dolaze k Svetištu. Isti kaže da je 1860."bunar liep i dosta prostran uz crkvu sazidan". Godine 1870. sagrađena je kuća za hodočasnike.

Spomenuti Matošec dao nam je prvi opširniji opis krasnarskog Svetišta i hodočašća. Iz njegova opisa se vidi kako je to hodočasničko mjesto u njegovo vrijeme već tako zaživjelo da upućuje na daleku prošlost njegovih početaka. On kaže da onamo hodočasti "sva gornja krajina, primorje i otoci kvarnerski jur od pamtivijeka (podcrtao M.B.)...tako općenito da jih je malo koji nebi bar jednom na godinu posjetili tu vrlo starodavnu crkvicu i poklonili se čudotvornoj slici... Kroz godište se tri puta drži ovdje proštenje, na Svetu Trojicu, na Veliku i Malu Gospoju, a osobito ova dva posljednja puta dolazi i hodočasti ovamo silna množina hravstkoga svieta sa svih okolnih krajevah...Vreve takve od svjetine osim Bistrice i Krapine u našoj hrvatskoj zemlji nigdje vidio nisam... Uoči blagdana jur slegne se svjetina sva oko crkvice, načini si šator, tko može, od zelenih bukovih granah ili ponjavah, pred šatori naloži si vatre, uz koje s malom samo iznimkom po cielu božju noć prepieva si svaki po svoju, Baščani po baščansku, Rabljani po rabljansku, primorci svaki po svoju, tako i Ličani, Krbavci, Kordunaši i ostali raznimi narodnimi pjesmami proslavljuje noć". Na dugom mjestu Matošec kaže: "Usried žrtvenika stoji staklom zatvorena iz drva liepo izrezana prilika čudotvorne na lievoj ruci držeć Sinčića...na glavi joj kruna kao i malomu nebeskomu kralju, oko nje visi sila svakovrstnih znakovah njezinih čudotvornih milosti." 

Poseban zamah Svetište je doživjelo nakon što ga je papa Pijo IX godine 1876. obdario novim oprostima.

O svemu tome još će podrobnije pisati poslije (1913) Milan Pavelić, poznati pjesnik koji je dvije godine župnikovao na Krasnu (1907-1909). On je na čast Gospe od Krasna spjevao i lijepu pjesmu "Planinskoj ruži". Uz zborove na Vekiku i Malu Gospu on spominje ljetnu i jesensku kvaternu nedjelju. Na druga dva dolaze vjernici samo iz Krasna i okolnih župa. Spominje da su znali dolaziti i muslimani, a u još većem broju pravoslavci.

Dugo se planiralo da se izgradi prikladan pristupni put. To je u dobroj mjeri i uspjelo za župnikovanja Milana Pavelića 1909. Godine 1969. župnik Pero Bogut doveo je u Svetište struju, a sadašnji župnik Nikola Komušanac planira da se postavi asfalt od Polja do Svetišta. Pripremni radovi su već toliko uznapredovali, tako da tim putem već sada mogu do Svetišta doći autobusi.

Krasnarsko svetište ušlo je i u našu književnost preko senjskih pisaca i pjesnika. Vjenceslav Novak u "Podgorki" daje dirljivu sliku hodočasnika Majci Božjoj od Krasna u njegovo vrijeme. A i mnogi drugi. Nije Krasno zaobišao ni Kranjčević. U pjesmi "Naš čovo" pjeva:

Pošao bih Majci Božjoj na proštenje a na Krasno

Pre neg umrem da se skrušim, da ne bude poslije kasno.

U prilogu se najprije iznose važniji podaci iz srednjovjekovne i novovjekovne povijesti naselja Krasno. Potom Autor prelazi na nastanak i razvitak krasnarske župe. Ondje se najprije 1790. uspostavlja samostalna kapelanija u okviru svetojuračke župe, a od 1807. Krasno je samostalna župa.

U trećem dijelu je sažeta povijest krasnarskog Svetišta. Crkva je sagrađena 1631. Kao hodočasničko središte jasnijih podataka imamo tek u drugom dijelu 19. stoljeća, ali nije isključeno da je ondje hodočasničko mjesto još mnogo prije.

Sažetak

U ovom članku Autor, nakon osnovnih podataka iz srednjovjekovne i novovjekovne povijesti naselja Krasno, prikazuje nastanak i razvitak krasnarske župe, potom daje osnovne podatke o povijesti Svetišta Majke Božje na Krasnu i na koncu donosi neka svjedočanstva o samom Svetištu.

Iz onoga što nam je poznato o bogatstvu crkvenog života na prostoru koji pokriva današnji pojam Like, jamačno je i na području današnjeg Krasna postojala samostalna župa, ali nam dokumenti govore samo crkvama sv. Jurja i sv. Marka (1219). Naseljavanje Krasna u novom vijeku ide iz pravca Sv. Jurja i prvi naseljenici potpadat će pod tu župu. Ondje je 1790. osnovana samostalna kapelanija a 1807. postaje Krasno župsko središte. U početku je kao središte okupljanja služila isključivo crkva Majke Božje. Oko 1830. prenosi se središte župe u novosagrađenu crkvu sv. Ante u Polju. Ubrzo će ondje (1834) biti sagrađen i župni stan.

Svetište Majke Božje na Krasnu neki nalaze ondje već u srednjem vijeku. Crkva je vjerojatno sagrađena 1631. Produžena je 1890. U spisima prvi spomen te crkve kao hodočasničkog mjesta spominje se 1795. a jasnije dokaze za veće hodočasničko središte nalazimo od sredine 19. stoljeća. Papa Pijo IX. obdario je Svetište 1876. posebnim oprostima, što će biti poticaj novim hodočasnicima da se o velikim marijanskim blagdanima upute Gospi Krasnarskoj.

Na koncu Autor spominje pojedine krasnarske župnike koji su zaslužni za razvoj Svetišta. O samom Svetištu pisano je u zadnjih 150 godina u raznim novinama i časopisima, a sve je to sažeo u svojoj knjizi "Zvona ispod zvijezda" (Gospić 1989) dr. Ante Rukavina.

ŽUPA SVETE MARIJE

Ulica Marka Mesića 48

53260 Brinje

Tel.: 053/700-242,

Žk.:Vlč. JURE TUTEK - dekan otočki

Nadmorska visina 481 m. Površina 52,33 km2.

Stanovništvo 1.707 (2001.). Domaćinstava 551.

Crkva je dugačka 50 m, jednobrodna građevina sa zvonikom ispred pročelja, bačvastim svodom i lukom odvojenim svetištem. U svetištu je freska Uznesenja i svetohranište ispod mramornog baldahina napravljenog u spomen 250. obljetnice oslobođenja od Turaka.Svetište se nastavlja iza oltara  i čini zaseban dio crkve u kojem je pohranjen oltar Srca Isusova iz Humca, Pieta i kip "lijepe Madone" ( 1400 ) iz crkve Presvetog Trojstva na Sokolcu. Oba djela imaju visoku umjetničku vrijednost ( krug čeških majstora, 15.st. ), Vitražni prozori su iz godine 1965 - 1973. Crkva je s orguljama, ima dva reda klupa, kameni pod i bistu popa Mesića kod ulaza u crkvu. Jozefinska cesta kroz Brinje od Karlovca u Senju izgrađena je 1779. godine a modernizirana 1843. godine.

Mise su u župnoj crkvi nedjeljom u 11,00 sati.

Brinje je gradić u sjeverozapadnom dijelu Like, smješten u krškoj zavali Brinjskog polja, 32 km istočno od Senja, između ogranaka Velebita i Kapele. Na brijegu iznad naselja nalazi se burg Sokolac, koji se spominje od 1343. U nj se ulazi kroz četverokutnu kulu. Trokatna kapela sv. Marije s gotičkim portalom najbolje je očuvana burgovna kapela u Hrvatskoj. Na gotičkim svodovima u kripti i na katu isklesani su grbovi Frankopana i Gorjanskih. Uz burg su Frankopani podigli naselje, opasano zidinama u obliku nepravilna šesterokuta s četirima polukružnim kulama i bastionom. Poslije 1537. vojna ga je uprava više puta pregrađivala i dograđivala.

Današnja župna crkva sv. Marije podignuta je oko 1700. na mjestu crkve iz 1476.; u njoj se nalazi nadgrobna ploča Matijaša čubranića iz 1511. Na obližnjoj gotičkoj kapeli sv. Vida iz XV. st. nalaze se grbovi Frankopana i Divinskih. Kapele: sv. Vid ( pod Humcem ), sv. Nediljica, Sv. Fabijan i Sebastijan, Presv. Trojstvo (Sokolac), sv. Križ (groblje), sv.Stjepan ( Holjevci ), Mala Gospa ( Brinjska Kamenica ), sv.Duh ( Letinac )

CRKVA POHOĐENJA MARIJINA

Brlog 146,    53226 Kompolje
Upravlja: VLč. MILE RAJKOVIć iz Švice
Nadmorska visina 479 m.
Površina 28,58 km2.
Stanovništvo 127 (2001.).
Domaćinstava 47.

Brlog, naselje u donjem toku rijeke Gacke, 12 km sjeverozapadno od Otočca. U selu i njegovoj okolici su brojni pretpovijesni tumuli i gradine - naselja i nekropole ilirsko-keltskih Japoda. Brlog je vjerojatno rimsko naselje Avendo (ostaci zidova i opeka, nadgrobni spomenici). Srednjovjekovni utvrđeni grad u Brlogu (danas ruševina) imao je četverokutni tlocrt. U blizini sela su ruševine Gusić-grada, koji su 1575. osvojili Turci. Uskoci su obnovili Brlog i napravili od njega još jaču utvrdu, oko koje se sačuvalo ponešto starosjedilačkog stanovništva. U vrijeme turskih navala, pored starog katoličkog življa u Brlog su se naselili i pravoslavci. Kad je minula turska opasnost nastaje jače naseljavanje. Tada u brloški kraj dolaze i tzv. Bunjevci.

U izvješćima katoličkih misionara brloška župa se spominje kao primjer za suživot katolika i pravoslavaca. Dugo vremena su se koristili istom (katoličkom) crkvom. Na brdu na kojemu je bila stara brloška tvrđava sagrađene su pravoslavna i katolička crkva: pravoslavna Sv. Save i katolička Pohođenja Marijina. Župa je u kontinuitetu sa srednjovjekovnom katoličkom zajednicom na tom prostoru. Na području župe nalaze se tragovi starijih katoličkih crkava sv. Ilije i sv. Pavla. Današnja katolička crkva sagrađena je 1855. godine. Župa je dosta nastradala u drugom svjetskom ratu. Godine 1939. broji 1.444 katolika, dok ih je 1974. samo 718, a prema popisu 1991. tek oko 300 (pravoslavaca je 1991. oko 600). Župni stan sagrađen 1770. nastradao je još u prošlom ratu i poslije nije popravljan. Poslije rata upravljana je iz Kompolja i švice.

Župna crkva je potpuno obnovljena 1984. godine. U rujnu 1991. godine u napadu jugoslavenske vojske i pobunjenih Srba zapaljena. Izgorjela je sva drvena građa u tornju i na krovu crkve. Budući da su nad lađom volte, sačuvalo se nešto od inventara. Jer se nije odmah moglo pristupiti obnovi, dosta je nepokretnog inventara naknadno oštećeno i uništeno.

CRKVA BDM OD SVETE KRUNICE
Upravlja: Vlč.Pejo Ivkić iz Sinca

Nema župne kuće

Nadmorska visina 633 m.
Površina 34,48 km2.
Stanovništvo 91 stanovnik.
Domaćinstava 40.

U Malom Čanku bilo je u srednjem vijeku naselje sa župnom crkvom. Godine 1915. župa je brojila 1.298 katolika. U drugom svjetskom ratu mnogi su stradali, a poslije rata nastupilo je iseljavanje, tako da 1974. ondje bilo tek 632 katolika. Taj broj neznatno je povećan prema popisu 1991. – njih 645.

Crkva BDM od sv. Krunice, sagrađena je 1728., župa ustanovljena 1719. Dana 10. prosinca 1991. navalili su četnici i jugovojska iz pravca Korenice. Sutradan je minirana crkva tako da je ostala samo gromača kamenja. Ništa nije spašeno osim dvaju zvona. Crkva, manjih dimenzija, ponovno je sagrađena i posvećena 13. listopada 2002. Župni stan je uništen još u veljači 1942. 

CRKVA SVETOG MIHOVILA

Nema župne kuće
Upravlja: mons.mr.. Tomislav Šporčić iz Otočca

Nadmorska visina 552 m.
Površina 53,85 km2.
Stanovništvo 207 (2001.).
Domaćinstava 107.

Dabar je naselje na rubu istoimenog polja, 21 km sjeveroistočno od Otočca. Na brijegu Vučjaku su ostaci tvrđave koju narod zove Sokolić; tlocrtno kvadrat s jednom cilindričnom ugaonom kulom. Prvi se put spominje 1499. kao utvrda Frankopana i ostaje krajiško granično uporište sve do izgona Turaka iz Like. God. 1773. već je "posve razvaljeni grad".

Godine 1857. živi ondje 1.904 žitelja. Godine 1939. katolika je 999, a 1974. župa broji 403 katolika. Crkva sv. Mihovila sagrađena je 1730. Župa je ustanovljena 1807. Prije osnutka katoličke župe bila je ondje kapelanija koja je pripadala otočkoj župi. Godine 1802. crkva je restaurirana i dograđen je toranj. Crkva u Domovinskom ratu nije bila izravni cilj neprijateljskih napada, ali je u ratnom vihoru ipak pretrpjela štetu. 2004. podignut toranj s lukovicom, a 2009. završena obnova ponutrice i 3. 10. 2009. posvećen novi oltar.

Dabarski brevijar
U Vatikanskoj knjižnici čuva se Brevijar u dva dijela s dvije signature (Borg. Ilir. 5 i Borg Ilir. 6) koji su pisani u Tribihovićima u Lici, kao što saznajemo iz bilježaka u samim kodeksima. Prva je knjiga napisana 1379., a druga dovršena 1387. Tako na izvješćuje na 217. list drugoga kodeksa pisar Fabijan koji kaže da je on napisao drugi dio, ali ne i prvi. Pisani su kaže Fabijan, u vrijeme kneza Anža, gospodara Krka, Gacke i Senja. Prva knjiga ima 248, a druga 217 listova i pisane su dvostupačno. Dimenzije ima se neznatno razlikuju: prvi ima 31,1x21,8, a drugi 31x22,1 cm, što znači da knjigoveža nije savršeno obavio svoj posao. U obje knjige ima puno ukrasa, ljepši su u prvoj nego u drugoj knjizi.

Turci su zaplijenili brevijar, pa su ga „dobri muži Okrugljane i Tribihovćane“ otkupili 1487. što je jedna od dirljivih slučajeva iz hrvatskoga srednjeg vijeka kada hrvatski puk skuplja i daje sva dobra da bi mu se vratila njegova knjiga: „Let Gospodnjih 1487. tečaše, kada ove knjige otkupismo ot popa Luke z Otišja, ke bihu Turci vzeli, a biše je zgubil pop Radoš. I otkupiše je dobri muži Okrugljane i Tribihovićane, zač učiniše pomoć ki čim more. Ja pop Benko biha va to vrime plebanuš… i učinih pomoć va jedan star pšenice… a dobre žene, te pomogoše nika grošem a nika sočivom, Bog pomozi i sveti Ivan, te im budi pomoćnik i vsim, ki pomogoše va te knjige, da ne zgiboše od svetago Ivana. A va to vrime biše odvitnik v Okruglah Ivan Mesodić, dobar muž, a vi Tribihovićah Petar čislić, ka oba dobro nastojahota crikvi svetomu Ivanu. Ztato, gospodo redovnici, ki budete službu va te knjige vršili, molite Boga za vsih, ki pomogoše va te knjige, da ne pogiboše, ot crikve svetoga Ivana, i toliko molite Boga za popa Radoša, ki zgubil te knjige, da ga Bog opomene…“ Oko 1510. brevijar je dospio u Vrbnik, a 1627. poslan u Rim.
Kao i u drugim hrvatskoglagoljskim knjigama i u ovoj nalazimo puno bilježaka. Pisci tih bilježaka nisu zapisivali samo važne događaje, nego i svoja raspoloženja, pa je npr. Na 137. listu prve knjige neki Žakan zabilježio „to pisa on, ki voli, nego vodu“. No ovaj je brevijar jedan od rijetkih u kom je sačuvan himan u čast slavenskim prvoučiteljima ćirilu i Metodu (mada ih i mnogi drugi misali i brevijari imaju u kalendaru 14. veljače i u sanktoralu, tj. u dijelu gdje se nalaze službe pojedinim svecima). Himan je, međutim, rijedak pa donosimo prvi dio:
Raduj se, grade višnji, Jerusolime,
Veseli se, svetinja mati crikav, Sione,
Jako čeda tvoja va visotje mnozje i krastoje
U samogo višnjago cesara imuti se.
Sveti jereji Tvoji, Gospodi, ćuril i Metodij
Slavu vijeka otvrgu
Togo radi priti utegu
Toboju šćedraćim
K svršenago jerejsta stepenu.
 

CRKVA SVETOG JURJA MUČENIKA

53262 Jezerane 51
Tel.: 053/793-020
Upravlja: VLč. JURE TUTEK iz Brinja

Nadmorska visina 505 m.
Površina 40,31 km2.
Stanovništvo 375 (2001.).

Domaćinstava 114. Naselje na sjevernom rubu Stajničkoga polja u sjeverozapadnom dijelu Like, 10 km sjeveroistočno od Brinja.

Župna crkva sv. Jurja mučenika izgrađena je 1821. i obnovljena 1961. u istoimenoj župi koja je osnovana 1790. godine. 

CRKVA SVETOG STJEPANA

Kompolje 84,
53226 Kompolje
Upravlja: VLč. Mile Rajković iz Švice

Nadmorska visina 426 m.
Površina 11,23 km2.
Stanovništvo 386 (2001.).
Domaćinstava 125.

Župna crkva sv. Stjepana mučenika sagrađena je 1802. Župni stan je sagrađen 1818. godine. Do 20. siječnja 1992. nije bilo većih oštećenja na crkvi ni na župnom stanu.

CRKVA SVETOG ANTUNA PADOVANSKOG

Krasno Polje 58,
53274 Krasno Polje
Tel. i fax.:053/851-007
Žk.: Vlč. Nikola Komušanac
Mob.: 098/492-306

Nadmorska visina 714 m.
Površina 104,93 km2.
Stanovništvo 535 (2001.).
Domaćinstava 177.

Krasno Polje, naselje na sedlu između Velebita i Senjskoga bila u Lici. Spominje se u pisanim izvorima u XIII. st. U Lomskoj dulibi, u blizini Krasnog, nađeni su tragovi rimske kulture. Osobito je zanimljiv latinski natpis u živoj stijeni o granici između ilirskih plemena Ortoplina i Parentina. God. 1527. kralj Ferdinand daruje ga senjskoj crkvi, u čijem vlasništvu ostaje do turskih osvajanja. Ponovno je naseljeno u XVIII. st., a od 1790. opet je župno središte; crkva sv. Antuna Padovanskoga je iz XVIII. st.

U Krasnom, do kojega je cesta izgrađena tek 1992., nekadašnja je župna crkva Gospe od Krasna, poznato hodočasničko mjesto, koje se spominje od 1641.; poslije dograđivano. U crkvi je kasetirani svod koji su 1759. oslikala braća Lukinović. 

CRKVA SVETOG KRIŽA

Križpolje 19,
53261 Križpolje
Tel.: 053/791-020
Žk.: Vlč. Josip Štefančić

Nadmorska visina 555 m.
Površina 27,68 km2.
Stanovništvo 655 (2001.).
Domaćinstava 202.

Župna crkva Našašća sv. Križa izgrađena je 1821 u istoimenoj župi koja je osnovana 1820.

CRKVA MAJKE BOŽJE KARMENSKE

Kuterevo 45,    53225 Švica
Upravlja: Vlč. Mile Rajković iz Švice

Nadmorska visina 559 m.
Površina 31,72 km2.
Stanovništvo 634 (2001.).
Domaćinstava 130.

Naselje u Lici, 14 km jugozapadno od Otočca. U selu su sačuvani osebujni narodni običaji koji zbog izoliranosti naselja sežu u daleku prošlost. Prva crkva je izgrađena 1707. Župna crkva Majke Božje Karmelske izgrađena je 1724., a župa osnovana 1820.

KAPELA SVETOG DUHA

Nema župne kuće
Upravlja: VLč. Jure TUTEK iz Brinja

Nadmorska visina 630 m.
Površina 24,97 km2.
Stanovništvo 222 (2001.).
Domaćinstava 78.

Naselje u općini Brinje, 8 km istočno od Brinja. Na mjestu današnje kapele Sv. Duha nekada je bio pavlinski samostan. Župa je ondje osnovana 1807. a današnja crkva sagrađena je stotinu godina kasnije. Letinačka crkva je u Domovinskom ratu oštećena od jakih eksplozija koje su bile u njenoj blizini 6. studenoga 1991. Popucali su prozori a bilo je i manjih oštećenja na fasadi. Kapele: sv. Duh.

CRKVA BLAŽENE DJEVICE MARIJE OD SVETE KRUNICE

Ličko Lešće 118,
53224 Ličko Lešće
Tel.: 053/787-318
Žk.: VLč. Ivica MIŠKULIN
Nadmorska visina 463 m.
Površina 28,90 km2.
Stanovništvo 891 (2001.).
Domaćinstava 301.

Naselje 10 km udaljeno od grada Otočca, smješteno na jugozapadnom dijelu Gackoga polja. U mjestu postoje arheološka nalazišta iz brončanoga i željeznoga doba, a iz rimskoga perioda miljokazi. Župna crkva BDM od svete krunice je sagrađena 1780., obnovljena 1913. Župa je ustanovljena 1779. U Vrilu je crkva sv. Franje Asiškog sagrađena 1721. g.

CRKVA SVETOG IVANA KRSTITELJA

Nema župne kuće
Upravlja: VLč. JOSIP šTEFANČIĆ iz Križpolja

Nadmorska visina 617 m.
Površina 15,10 km2.
Stanovništvo 254(2001.).
Domaćinstava 91.

Naselje 14 km istočno od Brinja. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja izgrađena je 1878. u istoimenoj župi koja je osnovana 1871. 

CRKVA UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA

Prozor, 53220 Otočac
Upravlja: VLč. Ivica Miškulin iz Ličkog Lešća

Nadmorska visina 466 m.
Površina 34,97 km2.
Stanovništvo 935 (2001.).
Domaćinstava 299.

Prozor, naselje 5 km jugoistočno od Otočca. Nekropola iz željeznog doba; otkriveno je više skeletnih grobova i nekoliko grobova s urnama; pronađeno 76 grobova japodske kulture. Tragovi antičkog naselja, kasnijega rimskog municipija Arupiuma, nađeni su na sjevernim obroncima gradine. Veliki vital. Otkriveni su dijelovi stambenih i gospodarskih zgrada, ostaci manjeg termalnoga sklopa s očuvanim podnim mozaicima i ulomcima fresaka. Zanimljiv je sklop antičkih kamenoloma, kao i više spomenika isklesanih u kamenu živcu među kojima se posebno ističu dva monumentalna mitreja s reljefno oblikovanim prizorima. Na brdu Prozorini su ruševine srednjovjekovnoga frankopanskoga grada koji se prvi put spominje 1449.

Godine 1915. u Prozoru je 1.315 stanovnika, sve katolici, a 1939. stanje se nije promijenilo. Polije rata taj broj osjetno pada, tako da je stanovnika u Prozoru 1974. tek 741. Prema popisu 1991. katolika ima oko 600. Crkva je sagrađena 1794., župa ustanovljena 1807., župni stan sagrađen 1818. Godine 1769. kapelanija simplex otočke župe. Crkva sv. Križa, podignuta zajedno sa utvrdom od pamtivijeka. Granatirana je 17. rujna 1991. iz Poduma, te opet 31. prosinca 1991.

CRKVA SVETOG MIHOVILA

Ramljani 74,
53224 Ličko Lešće
Upravlja: VLč. Pejo Ivkić  iz Sinca

Nadmorska visina 811 m.
Površina 43,30 km2.
Stanovništvo 212 (2001.).
Domaćinstava 87.

Naselje smješteno na jugoistočnom rubu Gackoga polja, 19 km jugoistočno od Otočca. Župna crkva sv. Mihovila sagrađena 1730., župa ustanovljena 1807. Potpuno nova crkva sagrađena 1851., a župni stan 1840. Lakše je oštećena od granata koje su padale oko nje 1992. godine. Popravljeni su oštećeni krov i unutrašnjost. Ponutrica crkve sanirana je 2003., a toranj i fasada 2004. godine.

CRKVA SVETOG ILIJE

Sinac 336,
53224 Ličko Lešće
Tel. i fax.:053/787-816
Žk.: VLč. Pejo Ivkić

Nadmorska visina 460 m.
Površina 41,15 km2.
Stanovništvo 630 (2001.).
Domaćinstava 207.

Sinac, naselje 11 km jugoistočno od Otočca. Na lokalitetu Gradina na Rudinama pretpovijesno je utvrđeno naselje. U okolici su u živoj pećini usječena dva mitreja (oltari) s reljefom Mitre Tauroktona. Prvi put se pod tim imenom javlja 1408., ali je naselje na onom prostoru mnogo starije. U vrijeme kada je u blizini bila turska granica (1537-1689), kraj je opustio, ali je poslije naseljeno dosta domorodačkog stanovništva iz okolice, što se primijeti u sinačkom govoru.

Prigodom popisa stanovništva 1857. Sinac je imao 2.106 stanovnika, sve katolici osim 9 pravoslavaca. Na prijelazu stoljeća bilo je jako iseljavanje u Ameriku, tako da 1910. broj pada na 1.485 stanovnika. Godine 1939. broj se popeo preko 2.800. Tada opet dolazi do opadanja. Godine 1974. župa je imala 1.300 katolika, a od njih je čak 500 na radu izvan župe.

Crkva sv. Ilije 1707. poslije demolirana i 1841. sagrađena nova. Ondje je bila od početka 18. stoljeća lokalna kapelanija, koja je 1767. podignuta na župu. U župnoj crkvi sv. Ilije (1841.) tri su barokna oltara; na glavnome je slika sveca zaštitnika, djelo Fortunata Berganta; bočni je oltar sv. Franje Borgije dao podići kapetan Duinović (1768). Crkva je današnji izgled dobila 1900. godine.

Crkva je više puta u sadašnjem ratu gađana iz Poduma. Dana 18. rujna 1991. oko 10. sati bačena je iz aviona kazetna bomba koja je najviše oštetila crkvu u predjelu kora. Orgulje su skroz uništene. Ima oštećenja na krovu i udaraca u zidove. Pred župni stan na Badnjak pala je granata i gelerima oštetila pročelje i stakla.

CRKVA SVETOG NIKOLE

Stajnica 17,   53262 Jezerane
Upravlja: VLč. Josip Štefančić iz Križpolja

Nadmorska visina 504 m.
Površina 39,25 km2.
Stanovništvo 301 (2001.).
Domaćinstava 107.

Naselje smješteno na južnim padinama Male Kapele, 14 km sjeveroistočno od Brinja. Župna crkva sv. Nikole Biskupa obnovljena je 1933., a župa je osnovana 1789. Kapele: M. Božja Karmelska, sv. Petar i Pavao, sv. Magdalena.