Glavno predavanje održao je poznati novinar i kolumnist gospodin Tihomir Dujmović na temu “Moć i nemoć medija u stvaranju pravednog društva te mediji i evangelizacija”. Predavač je analizirao medijsku scenu u Hrvatskoj. Ona je jednostrana. Naime, već 1945. poubijano je u Hrvatskoj 38 novinara koji nisu bili ideološki opredjeljeni. U postotku to je nenadoknadiv gubitak. Novinari su u socijalističkoj Jugoslaviji vrlo pomno regrutirani po ideološkoj osnovi. U demokratskim promjenama 1990. oni su bili jedini novinari. Zauzeli su u najmanju ruku rezervni stav prema dramatičnim događanjima u novijoj hrvatskoj povijesti. Oni su i danas na tim pozicijama. Njihov svjetonazor nije svjetonazor većine građana Hrvatske koji su u glavnini demokršćanskog svjetonazora. Zato su njihove ankete jednostrane, sustav vrijdnosti odudara od težnji većine naroda. Ova je opcija ugušila zadnje medije drugačijeg svjetonazota /na pr. Slobodnu Dalmaciju/. Naša medijska scena vapije za medijima drugačijeg, a to znači demokršćanskog svjetonazora. U Francuskoj i Italiji na pr. podjednako je “lijevih i desnih” medija. Oni stvaraju uravnoteženi sustav vrijednosti. Ni političari demokršćanskog svjetonazora u nas nisu svjesni kolika je moć medija. Možda treba proći još vremena dok se pojave mladi, obrazovani, neopterećeni novinari koji će donijeti ravnotežu u medijski prostor. Ova otužna jednoobrazna medijaska slika poznata je svakom građaninu.

Nakon g. Dujmovića riječ je uzeo don Anđelko Kaćunko. On je govorio o medijima i katehizaciji. Mogućnosti u medijima za katehizaciju su velike. Možda vjernička populacija nije shvatila moć medija. Antievangelizacija je na prvi pogled moćna. Treba se probuditi iz uspavanosti. Potrebni su nam mediji koji će iznositi kršćansku opciju…

Nakon izlaganja razvila se diskusija koja se nastavila i za vrijeme zakuske u restoranu “Pino”.

( preuzeto: Župa Slunj )

Sestre su zastale ispred župne crkve Presvetog Trojstva u Otočcu, a odmah im je prišlo nekoliko mještana.

Njihovi dolasci vezani su uz sestru Žarku, njezin primjer služenja: tako sestre posjećuju i pomažu potrebite obitelji u raznim krajevima Like. U to uključuju i mlade (kroz adventsku i korizmenu akciju “Pomoć obiteljima Like”).

( s.M.Danijela Sinčić provincijalna glavarica )

( s.Veronika M.Popić )

“OBITELJ – ŠKOLA LJUBAVI:

Kako živjeti kršćanski brak u suvremenom svijetu?”

Gosti tribine su bračni par iz Splita, prof. dr. Ivica i Anđa Veža.

Moderator tribine je duhovnik Udruge don Anđelko Kaćunko.

Tribina se, ovaj put iznimno, održava u srijedu 23. svibnja 2012.
u dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta, s početkom u 19,30 sati.

Radujemo se Vašem dolasku!

U svojim razmišljanjima župnik je kazao: Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva.

Uzašašće znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima.

Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe.Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo.

**************************************

Euharistijsko slavlje u 11 sati u župnoj crkvi predvodio je i propovjedao don Anđelko Kaćunko u zajedništvu s župnikom mons.Tomislavom Šporčić.

Don Kaćunko u svojim razmišljanjima kaže: Isus je uzašao na Nebo, a oni su stajali i gledali, stajali u kao kipovi i dugo gledali za Njim, čak i kad ga više nisu mogli vidjeti! Bio je to pogled čežnje za Isusom koji je otišao od njih. Bila je to i njihova želja da pođu za Njim! No anđeli kao da im žele reći: ‘Ljudi dragi, beskorisno je stajati skrštenih ruku i očekivati Gospodinov povratak.’ Anđeli bi dakle i nama rekli: ‘Ljudi dragi, Isus je s vama, On je samo naizgled odsutan sa zemlje. Idite i radite ono što vam je rekao!’ A koju nam je zadaću dao – čuli smo u evanđelju: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!” Dakle, djelovanjem Duha Svetoga, naša je zadaća da svjedočanstvom svoje vjere i ljubavi Krista očitujemo svakom čovjeku i učinimo ga nazočnim u svakom događaju. To je naša domaća i školska zadaća – od 0 do 24 sata!

No Kristovo uskrsnuće i njegovo uzašašće, tj. njegova proslava svjedoče o istinitosti njegova poslanja. Zato apostoli nisu bili žalosni kad je On iščezao njihovu pogledu – jer je obećao da će trajno ostati nazočan u svojoj Crkvi. Evo, tako nama naša liturgijska slavlja pomažu da ostanemo u susretu s Gospodinom, da shvatimo kako nebo u koje je on prvi uzašao nije daleko od nas, jer Krist trajno po svome Duhu djeluje među nama i ostvaruje tako novu povijest, novi svijet, novo doba – ono što ima sigurnu Budućnost. No, ovo je vrijeme puno raznih zamki, zato valja paziti na zablude: mnogi obećavaju raj na zemlji, kažu da nam je on nadohvat ruke preko zadovoljenja tjelesnih prohtjeva, ugodâ, nasladâ, karijere, materijalnog, prolaznog… Mediji vrve od podvala mladima: tu je lažna i neodgovorna sloboda, opijati, moralni razvrat…! Poruka svega toga je: Oslobodite se okovâ religije!

Drugo, danas moramo sebi posvijestiti da najvažnija Isusova riječ prije uzašašća glasi: “Bit ćete mi svjedoci!” Dakle, svoju vjeru ne možemo živjeti samo zadovoljavanjem svojih duhovnih potreba – kao što idemo u kupovinu kad nam nešto treba! Ne može se biti kršćanin “u svoja četiri zida”, nego moramo i javno svjedočiti – po našem životu drugi moraju vidjeti da smo kršćani! Jer kršćanin koji se skriva, nije pravi kršćanin, on izdaje svoje temeljno poslanje! Pasivan i mlitav, tužan i smrknut kršćanin jest karikatura Evanđelja – on je kao mrtva riba koja može plivati samo nizvodno, jer je struja nosi. Pravi kršćanin je onaj koji javno – riječju i životom – vedro svjedoči svoje opredjeljenje za Isusa Krista. Npr. kao mladi Ivan Merz dok je bio u Beču u vojnoj akademiji i vidio moralni razvrat svojih kolega… – on je plivao protiv struje, po cijenu da bude izrugan kao zaostali srednjovjekovni pobožnjak!

Eto, on nam pokazuje kako je sudbina kršćanina povezana sa sudbinom Gospodinovom, što ističe 2.čit. Bog je, uskrisivši Krista, njega postavio nad svime, postavio ga je Glavom Crkvi, zajednici u kojoj želi sabrati sve ljude. No i tu se šire zablude. I kod nas se već čuje parola: Krist DA, Crkva NE! (što znači: ne treba meni pop…!) A to je zabluda, kao što bi bila i parola: Crkva DA, Krist NE! To je isto kao kad bi se reklo: Glava DA, tijelo NE! ili: Tijelo DA, glava NE! B&S, Krist nije tako mislio; Sv. Pavao ga je dobro razumio; svi su ga obraćenici ispravno razumjeli – nikad nisu dijelili Tijelo od Glave. Zato oni kršćani koji kažu da im ne treba Crkva ni misa ni sakramenti, teško se varaju, u grdnoj su zabludi jer tumače Bibliju na svoj način. Stoga, naša je zadaća, braćo i sestre, također braniti Crkvu. To znači braniti sebe – jer svi smo mi Crkva! – ali još više to znači javno svjedočiti Isusovu Radosnu vijest. Čuli smo u evanđelju vrhovni nalog koji je Krist dao svojima: Propovijedajte evanđelje svima! Osim toga Krist je svojim učenicima dao i obećanje da će ostati s njima u sve dane do svršetka svijeta, a to znači – i s nama!

Tu se također vidi globalizacijska oznaka i moć kršćanstva i evanđelja. Ali mi se trebamo pitati kakav je naš doprinos u tome. Svatko od nas treba se često, ma zapravo svakoga dana, a posebno navečer u ispitu savjesti, upitati: Jesam li ikoga učinio Kristovim učenikom? Jesam li ikoga svojim životom potaknuo da zavoli Crkvu i svetu misu? Ako tako živimo to je naše “uzašašće”, to je naš put za Isusom!

Na blagdan Uzašašća Gospodinova, u četvrtak (17. svibnja) u župnoj crkvi u Kompolju prikazat ćemo sv. misu za dugogodišnjeg župnika vlč. Mirka Dintera. Euharistijsko slavlje je u 20,00 sati, a krunica će se (ovaj put iznimno) moliti prije sv. mise.

MIRKO DINTER – 24 godine župnik kompoljski, švički i brloški
Sjećanje o 43. obljetnici smrti (1969. – 2012.)

Prečasni gospodin MIRKO DINTER rođen je 6. srpnja 1915. u Popovcu (kod Sesveta). Roditelji su bili porijeklom iz Modruša, a kasnije su se preselili u Sesvete kraj Zagreba. Nakon velike mature odlazi na studij teologije u Bogosloviji u Senju, a dovršava ga u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 18. lipnja 1941. Za kapelana u Perušiću određen je 30. kolovoza 1941., a za kapelana u Bribir odlazi 1943. Tu je proživio ratne strahote, pogotovo kada je 1945. Bribir bio zapaljen, pa je s vjernicima morao bježati prema Grižanama. Nastanio se kod jedne obitelji u zaseoku Kričine gdje je u seoskoj kapeli služio mise. Upraviteljem župa Kompolje, Švica i Brlog postaje 5. rujna 1945., a 1967. i dekanom Otočkog dekanata.

Kako je sam pripovijedao, zdravlje mu je dobrim dijelom stradalo u prvim godinama svećeničke službe (u ratnim neprilikama). Pobolijevao je na plućima skoro cijeli radni vijek. Kada se vidjelo da se ‘jako zapustio’, na nagovor kolega svećenika i uprave Biskupije, pristao je da ide u liječilište u Ičiće. Kada se ustanovilo da mu se više liječnički ne može pomoći, jer ga je rak potpuno svladao, otpušten je na kućnu njegu u Kompolje, pomagan od svoje sestre Vilme, dugogodišnje domaćice i mežnjarice Ane Fajdetić, susjeda i drugih župljana. Otkako je postao svećenik (18. prosinca 1966.) domaći sin M. Šimunović češće je dolazio iz Zagreba i Rijeke i zamjenjivao župnika. U bolesti je preč. M Dinteru puno pomagao i vlč. Nikola Žuravelj, župnik u Vratniku, koji je privremeno preuzeo upravu župa u Kompolju i Brlogu. Nakon duže i teške bolesti umire 17. svibnja 1969. u Kompolju, u 54. godini, u najboljim godinama života.

Opći osvrt na život i djelovanje preč. Mirka Dintera

Preč. M. Dinter bio je veoma cijenjen među narodom Gacke doline. Stoga je njegova prerana smrt najviše ražalostila župljane Kompolja, Švice i Brloga, gdje je župnikovao tijekom 24 godine. Bio je ne samo dobar svećenik nego i čovjek ‘široka srca’. Preč. Dinter uzorno je predvodio mise, bio je i odličan propovjednik, lijepo je pjevao i brinuo se da se u crkvi svira na harmonij (Jakica Odorčić) i lijepo pjevaju (naše starinske) crkvene pjesme. Bile su to raspjevane mise, posebno za blagdane, zornice, pjevane večernjice, zatim dirljivi obredi Velikoga tjedna s procesijom na Kalvariju i dr. Što pješke a što na zaprežnim kolima (po kiši i velikom snijegu) odlazio je (svake druge nedjelje) slaviti misu u Švicu ili Brlog, držati vjeronauk, posjećivao bolesnike i dijelio bolesničko pomazanje bolesnicima ili vodio sprovode.

Resila ga je vedra narav, smisao za pravi humor, pa i onda kada ga je bolest jako nagrizala. Bio je osobiti prijatelj jednostavnih i siromašnih ljudi. Znao je s župljanima sate i sate pričati, osobito poslije mise drugi dan nakon sprovoda (karmine ) kada su vjernici običavali, donijevši nešto za jelo, u ‘kvartiru’ (župnoj kući) zadržavati se duže vremena. Možda je nekoga zasmetalo što se ponekad previše ‘spuštao na razinu i rječnik’ najobičnijih ljudi. Znao se zanimati za njihov život, djecu, polje, blago i dr. Inače, i sam je često radio u dobro uređivanom vrtu, od kojega se najvećim dijelom i uzdržavao, a u koji su se mogli ‘ugledati’ i drugi mještani. Svi su nalazili očinsko razumijevanje i svakovrsnu pomoć kod svoga ‘gospodina Mirka’. Naime, svećenika se u znak poštovanja oslovljavalo, kako se i danas običava, ‘gospodin’. Cijeli kraj i Senjsko-modruška biskupija ostat će preč. M. Dinteru posebno zahvalni što je do svećeništva dopratio trojicu župljana, Milana Šimunovića iz Kompolja, Antu (Tonu) Cvitkovića, ter braću Marka i Milana Cvitkovića iz Švice. Jako se veselio i drugim svećeničkim kandidatima iz obližnjih župa, koji su k njemu rado dolazili.

Kolege svećenici su ga pamtili, osobito po toplom gostoprimstvu, o čemu može najviše posvjedočiti domaći sin M. Šimunović, jer je kod župnika, najprije kao ministrant a kasnije kao sjemeništarac i bogoslov, provodio veći dio vremena, pomažući u crkvi i domaćinstvu. Svećenici su rado dolazili. Njihove su rasprave bile zanimljive, dakako uz ne malu dozu humora. To su uglavnom bili preč. Vilim Kodrić iz Otočca (kojega su smatrali svojim duhovnim vođom i ispovjednikom), preč. Drago Banić iz Lešća-Sinca (zvani Štumber), preč. Josip (Joja) Frković (iz Senja), preč. Vlado Sušić (iz Crikvenice) i dr. Svećenici su, kao i ostali ljudi u ono vrijeme, bili daleko više nego danas usmjereni jedni na druge, očito dijelom i zbog komunističkih pritisaka i raznih podvala, sve do zatvaranja, pa su nastojali ‘zbijati redove’ da lakše izdrže sve teškoće. Osobito su se svećenici okupljali za dekanatske sastanke, ‘velike ispovijedi’ (Došašće i Korizma), zborove (zimsku i ljetnu Stipanju) berme i na Mirkov imendan (5. studenoga). Ako se tome doda da je bio i izvrstan pjevač i kuhar, nije se čuditi da se u ‘kvartir’ u Kompolju rado navraćalo. Jer, tko je, naime, jednom došao kod ‘gospodina Dintera’, očito to kasnije nije propuštao. S njime je bila radost hodočastiti u Kuterevo k Majci Božjoj Karmelskoj i posebno k Majci Božjoj Krasnarskoj. Bogoslovi i sjemeništarci radoznalo su osluškivali što su svećenici govorili, posebno šale koje su ‘nabacivali’, ali sve u prijateljskom tonu. A najviše su ih oduševljavali njihovi bratski i suradnički odnosi.

Sprovod pok. preč. Mirka Dintera bio je dokaz koliko je bio voljen. Uz rodbinu i župljane, brojne prijatelje i ostale znance, došlo je 33 svećenika s raznih strana, 2 đakona, 10 bogoslova i 7 časnih sestara. Sprovod je vodio mons. Josip Pavlišić, pomoćni biskup, koji je služio i misu zadušnicu ter održao dirljiv govor o vrlinama pokojnika. U ime župljana govorio je domaći sin M. Šimunović, uz posebnu zahvalu svima koji su pomagali preč. Mirku Dinteru. Svi su žalili za dragim gospodinom Mirkom. Bili su prisutni i predstavnici općine Otočac i Mjesnog odbora Brlog ter učitelja u Kompolju.

Budući da je grobno mjesto preč. M Dintera i vlč. Ladislava Kolarića (koji je kao župnik bio ubijen 1943.) bilo jako zapušteno, u ljeto 2005. domaći sin M. Šimunović dao je o svom trošku (17.739 kn) urediti u gornjem dijelu groblja grobnicu s nadgrobnom pločom, na koju je dodan i treći kompoljski župnik Božo Jelačić (rodom iz Brinja), sahranjen na kompoljskom groblju, s natpisom:
U nadi uskrsnuća ovdje u miru Božjemu počivaju kompoljski župnici Božo Jelačić (1883.-1909.) Ladislav Kolarić (1941.-1943.) Mirko Dinter (1945.-1969.)

Valja se nadati da će župnici i župljani Kompolja, Švice i Brloga zadržati trajan zahvalan spomen na svog dugogodišnjeg župnika preč. Mirka Dintera ter da će posjećivati i uređivati njegov grob, zapaliti svijeću i pomoliti se za njega i druge pokojne svećenike/župnike. Svakako bi bilo dobro izraditi i posebnu monografiju o župnicima u Gackoj dolini da prebrzo ne padnu u zaborav, a imaju nam mnogo toga dobroga reći.

———————

U dogovoru sa župnikom vlč. Milom Rajkovićem, nasljednikom preč. Mirka Dintera – 2009. godine priredio mons. prof dr. Milan Šimunović (Kompoljčanin), Petra Zrinskog 11, Rijeka; tel. 051 216-616. Mole se oni koji su poznavali preč. M. Dintera da svoja sjećanja opišu i dostave na ovu adresu.

Svete Mise u župnoj crkvi u Otočcu biti će u četvrtak, 17.svibnja u 11 i 18,30 sati.Na Mise su osobito pozvani ovogodišnji kandidati za krizmanike.

ugrožava temeljno pravo na život i poštivanje urođenoga dostojanstva svakoga ljudskog bića zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (članak 21.), Općom deklaracijom o ljudskim pravima (članak 3.) te Europskom konvencijom o ljudskim pravima (članak 2.),
relativizira i iskrivljuje istina o početku ljudskoga života, kao i o predimplantacijskoj i prenatalnoj dijagnostici,
otvaraju brojna praktična, zdravstvena, etička i pravna pitanja, kao i mogućnosti brojnih manipulacija ljudskim životom i dostojanstvom ljudske osobe,

mi, potpisnici ove Deklaracije, izjavljujemo:

Naglašavamo znanstvenu činjenicu da život ljudskoga bića počinje začećem, nastankom zigote u trenutku oplodnje jajne stanice spermijem, a koja ima jedinstveni genetski kontinuitet i identitet novonastaloga ljudskog bića.
Individualnost ljudskoga bića očituje se kontinuirano u svim stadijima razvitka, počevši od zigote, preko embrija, fetusa, novorođenčeta, dojenčeta, djeteta, ljudskoga bića u odrasloj i starijoj životnoj dobi. Svaki stadij razvitka određen je prethodnim, svi su stadiji podložni biološkim i duševnim preoblikovanjima, ali se izvorni identitet ljudskoga bića, određen u trenutku oplodnje jajne stanice spermijem, odnosno u trenutku začeća – nikada ne mijenja.
Svako ljudsko biće razvija se u međudjelovanju s okolišem u kojemu obitava i koji je neophodan za njegov opstanak i razvitak. U početku je to majčina utroba, a rođenjem obitelj i društvo. Tijekom prenatalnoga rasta i razvitka idealni fiziološki i psihološki uvjeti jesu u majčinoj utrobi; ni epruveta, ni hranilište, ni privremeni boravak u hladnjaku, kao ni maternica druge žene ne mogu biti odgovarajuća zamjena za majčinu utrobu, jer bi to značilo nijekanje majčinstva na samome njegovom izvoru.
Istina o početku ljudskoga života je univerzalna i apsolutna. Istina o početku ljudskoga života nije relativna i nije subjektivna, i ne smije biti podložna ideološkim i političkim manipulacijama javnosti. Kršenje prava ljudskoga embrija predstavlja kršenje temeljnoga prava svake ljudske osobe – prava na život.
Tražimo da svi odgovorni za donošenje odluka i zakona u Republici Hrvatskoj poštuju temeljna ljudska prava na život i dostojanstvo ljudskoga bića tijekom svih stadija njegova razvitka. Protivimo se donošenju zakonskih propisa koji bi ozakonili ili dopustili u bilo kojemu postupku manipulaciju ljudskim životom, uključujući zamrzavanje embrija, njihovu selekciju, uništavanje, komercijalizaciju, doniranje, posvajanje, kao i zaustavljanje razvojnoga ciklusa ljudskoga bića kako bi u jednomu trenutku ono moglo biti upotrijebljeno ili odbačeno. Odluke koje zadiru u pitanja nepovredivosti ljudskoga života od samoga početka njegova postojanja zbog svoje iznimne važnosti ne mogu biti predmetom odlučivanja isključivo političkih dužnosnika, te stoga tražimo da o ponuđenim zakonskim rješenjima hrvatski građani odluče na referendumu.

Podupiremo pravo na život svakoga ljudskog bića, u skladu s čl. 21. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, i tražimo da se u nj i izrijekom unese odredba koja definira da to pravo vrijedi od začeća do prirodne smrti.

U svojim razmišljanjima župnik se govorio o današnjem Evanđelju po Ivanu: Veće ljubavi nitko nema od ove- da tko život svoj položi za prijatelje. U kakvog Boga mi to vjerujemo ? Zašto se Bog nama objavio, i došao na reći tko je on. Bog je htio biti naš prijatelj a ne kao sluga. Darovima Duha Svetoga mi spoznajemo Boga. U Potvrdi – Krizmi primamo Duha Svetoga. Bog zapovjeda da ljubimo jedni druge, kao što roditelji djetetu zapovijedaju da bude dobar. Svi smo mi suodgovorni za Crkvu. Svako društvo treba nekakve norme i pravila, tako je i u Crkvi.

Mi trebamo pronositi i pokazivati svijetu Božju, neograničenu ljubav. Teološki temelj je ovaj: Bog postupa iz ljubavi i milosrđa prema ljudima u Isusu Kristu za naše spasenje, a to treba, u našem svagdašnjem životu, imati moralne zahtjeve: tamo gdje se drži do istine, strahopoštovanja i ispravnosti… gdje se nesebično ljube, tu će se i „vidjeti” da Crkva (narod Božji) živi iz snage Božje milosti i Božjih darova. To znači da mi naviještamo Božju ljubav po onom što smo mi, što i kako živimo i što i kako činimo.

Ljudi trebaju osjetiti da se mi, kao kršćani, solidariziramo s onima koji trpe, siromasima, potlačenima, povrijeđenima, društveno ograničenima, da s njima nastojimo izgraditi, ovdje na zemlji, „zajednicu na putu” (u nasljedovanju Isusa).

Danas na misu su bili pozvani roditelji kandidata za ovogodišnje krizmanike koji su župniku uručili pisanu molbu za krizmu svog dijeteta, a koju molbu će župnik predati biskupu.

Župnik je podsjetio roditelje da prije Krizme – vikend će biti posvećen trodnevnoj pripravi, i to petak ispovjedanje kumova i kraće predavanje osvrt na Krizmu, u subotu ispovjed za krizmanike, a u nedjelju na blagdan Presvetog Trojstva i središnji blagdan župe biti će Krizma. Također župnik je zamolio roditelje da Krizmanici i kumovi trebaju na slavlje krizme doći dolično (pristojno) odjeveni (osobito djevojke).Sakrament Svete krizme nije neka zabava tulum ili modna revija, već potvrda krsne milosti, kazao je mons.Šporčić. Također je zamolio roditelje da će biti službeni fotograf i da ne fotografiraju svojim aparatima oko oltara,stvaraju gužvu i žamor, taj čin fotografiranja obaviti će se naknadno nakom Mise ili u vani izvan crkve.

Nakon Svete mise roditelji su potpisivali Peticiju – Deklaraciju o početku i začeću ljudskog života kojim podupiremo pravo na život svakoga ljudskog bića, u skladu s čl. 21. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, i tražimo da se u nj i izrijekom unese odredba koja definira da to pravo vrijedi od začeća do prirodne smrti.

( Cijeli tekst Deklaracije pročitajte u rubrici – SUSRETI na portalu naše župe)

U uvodnoj riječi gospodin Dalibor Dabo potsjetio je članove Skupštine na godišnjicu osnutka udruge prije 57 godina. Zahvalio je svim članovima koji su doprinjeli boljitku slijepih i slabovidnih na prostoru županije kao i svim ljudima dobre volje koji su pomagali rad udruge. Napomenuo je da danas djelujemo u vrlo složenom društvenom položaju naše Domovine ali da uvijek smo živjeli u nadi i nadali se boljim vremenima prije svega od loših do malo bolje loših. Slijepi su uvijek svojom upornošću i marljivosti krčili put kako bi sebi poboljšali kvalitetu življenja. Tako se nadamo da ćemo i usprkos teškim vremenima pronaći uzak, trnovit i strmi put da živimo bolje dostojanstveno čovjeku 21. stoljeća. Mnogi slijepi u demokratskim društvima nemaju tako velikih problema kao što to imamo Mi u Hrvatskoj upravo zbog toga što su ljudi u njihovim zajednicama prihvatili slijepe i slabovidne onakvi kakvi jesu bez predrasuda o hendikepu, što je slijepim ljudima dalo potstreka da postižu vrlo značajne uspjehe pa tako ima slijepih ljudi koji su na čelu nekih Država ili u državnom aparatu obnašaju ministarske funkcije, prema svojim intelektualnim sposobnostima a ne kao invalidne osobe.

Skupština je usvojila izvješća o radu, financijski plan i izvješće Nadzornog Odbora za 2011 godinu i donijela programe rada za 2012 i 2013 godinu.
Skupština je Utvrdila na osnovi izvješća da je došlo do pogoršanja života slijepih osoba poglavito u životnim sredinama gdje žive jer su suočeni s diskriminacijom ljudi niskog inteziteta kulture i intelektualnih mogućnosti, kao i nasiljem u obitelji gdje je jedan član slijepa osoba. U današnje vrijeme to je neprihvatljivo i s takvim ponašanjem naše društvo ne može u Europu jer tamo vlada sasvim drugačiji odnos prema osobama s invaliditetom.

Članovi Skupštine upoznati su da je došlo do smanjenja financijskih prihoda u ovoj godini i da jedinice lokalne samouprave jako teško doznačuju odobrena sredstva, a neke jedinice lokalne samouprave i ne pomišljaju da naše Društvo radi koristan posao koji oni ne rade na dobrobit njihovih građana. Ima jedinica lokalne samouprave koje redovito i dužnim poštovanjem podupiru rad Društva jer vode brigu o svojim sugrađanima.

Branko Ćuić

Govorio je o veličini i snazi ljubavi koja je Božji dar čovjeku. No, primljeni dar nije svrha sam sebi. On se dijeli. A ljubav se jača i umnaža kad se dijeli. Ljubav je nezamisliva bez žrtve. Često se ovim pojmom barata u krivom smislu. Tako se koji put govori o ljubavi, a ona je u biti velika sebičnost. Ljubav je uvijek usmjerena ka drugom i tražidobro drugoga. Živjeti ljubav ne može se a da se ne ide tvrdom istrmom stazom. Izdržati životne suprotnosti može biti prava prilika za napredovanje u ljubavi, ali i u promjeni sebe ka boljem i plementijem životu.