Don Anđelko Kaćunko predvodio je na Čistu srijedu – Pepelnicu 22. veljače misno slavlje s obredom pepeljenja u 9 sati, u župnoj crkvi u Otočcu.

U svojim razmišljanjima don Anđelko je kazao: Danas započinje korizma. Korizma je vrijeme kad se sjećamo Kristova četrdesetdnevnog boravka u pustinji prije javnog nastupa i četrdesetgodišnjeg putovanja Izraelova naroda iz ropstva u slobodu.

Kroz to je vrijeme izraelski narod pod vodstvom Mojsijevim, često gladan i žedan, gubio pouzdanje i upadao u kolebljivost, ali je u to vrijeme ujedno iskusio i Božju nježnost i ljubav koja mu nikad nije nedostajala.

Danas je korizma vrijeme kad se kršćani pripravljaju na proslavu Kristove smrti i njegova uskrsnuća. Priprava svih kršćana na Uskrs ostvaruje se slušanjem Božje riječi i vježbanjem u kršćanskom životu. Potrebno je svakodnevno više molitve, čitanja Sv. pisma, održavanje posta i nemrsa, više žrtve i odricanja za potrebne, više dobrih djela…

Poslije propovijedi obavit ćemo obred blagoslova pepela i pepeljenja. Dok svećenik vjerniku stavlja pepeo na čelo: kaže: "Obrati se i vjeruj evanđelju", ili: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti".

Pepeo, koji se uzima od spaljenih maslinovih grančica koje su blagoslovljene na prošlogodišnju Cvjetnicu, podsjeća čovjeka koji vjeruje u uskrsnuće da ne smije prionuti uz dobra ovoga svijeta, uz novac i vlast, kao da bi ta dobra mogla dati smisao ljudskome životu.

Posipanje pepelom ujedno označuje poziv na obraćenje. Nikad dovoljno ne otkrivamo Boga Isusa Krista i nikad dovoljno ne prianjamo uza nj, s kojim smo vjerom povezani. Istina, kršteni smo, no uvijek trebamo tražiti Boga i neprestano svoj život usklađivati s evanđeljem. Kršćaninov poziv na svetost traje do konca života.

Bog nas stalno, kako nam prenosi prorok Joel (današnje 1. misno čitanje), poziva da se njemu vratimo. A Sv. Pavao (u 2. čitanju) posvješćuje nam da nikad nije prekasno da se vratimo Gospodinu, ma kako osrednji bio naš život, ma kako bili veliki naši prijestupi. Zato se moramo radovati kad se netko vrati Bogu pa makar to bilo potkraj njegova života, a ne negativno komentirati, kako se ponekad može u našim sredinama čuti: "Gledaj, sad se sjetio Boga!" Ili: "Vidi ga, prije je popisivao tko ide u crkvu, a sada je prvi pred oltarom!" itd. Jer Bog svakoga od nas stalno čeka, spreman da nam oprosti. Potrebno je samo da svoje srce ne zatvorimo njegovoj ljubavi i njegovu pozivu. Ali potrebno je također da na to i druge oko sebe potičemo - no to mora biti iskreno, a ne glumljenje pravednosti ili bahatost.

Isus nas danas, kako nam prenosi evanđelist Matej, upozorava da naša milostinja, molitva i post ne smiju biti prigoda da se pokažemo pred ljudima – to bi bilo licemjerje – kao što su činili farizeji, koji su činili dobro samo da bi ih ljudi hvalili kako su pravedni i pobožni. Bog ne traži u prvom redu obredne čine odnosno vanjsko obdržavanje vjerskih propisa i zakona – On traži naše srce.

Potrudimo se i odlučimo danas da naš korizmeni hod prema Uskrsu bude po evanđeoskom putu. Neka, dakle, naše korizmeno vježbanje – molitva, post, dobra djela, milostinja – bude doista iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.