Danas, 8.veljače na petu nedjelju kroz godinu središnje misno slavlje u 11 sati, u župnoj crkvi prevodio je mons.Tomislav Šporčić u zajedništvu s don Jurom Ladišićem.

U svojoj propovijedi župnik je govorio o dugovnoj samoći ili kako ne biti osamljen. Nikad nisam manje sam nego kad sam sam - ove poznate riječi velikog rimskog vojskovođe Scipiona Afričkog progovaraju o važnosti samoće te nam mogu poslužiti kao izvrstan uvod u razumjevanje navještenoga odlomka iz Markova evanđelja.Obično se misli da je čovjek manje ili najmanje sam kada je u društvu, kad komunicira. Ali upravo je suprotno istina, o tome nam potvrđuje i današnje iskustvo svakodnevnog komuniciranja: čovjek koji je prestao njgovati samoću, koji se u potpunosti iscrpljuje u komuniciranju, zapravo je jako osamljen. Drugim riječima, osamljenost se može prevladati jednino samoćom, i to ne bilo kakvom samoćom, nego samoćom koju možemo nazvati duhovnom. Duhovna samoća je intenzivno druženje, prijateljevanje s onim što jedino može ispuniti i odnjegovati čovjekovu dušu, a to je Bog.

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama i s.Ljubomirom.