U Otočcu je održan Susret župnih pastoralnih vijeća za sve župe. Gospićko-senjske biskupije. Na susret u se okupilo 238 članova. Ovaj susret nastoji se održati svake godine. Početo su ta vijeća održavana posebno za svaki dekanat a onda nekoliko godina po dva ili tri dekanata zajedno. Zadnjih i to od 2009/10. pastoralne godine održavaju se za sve župe Biskupije na jednom mjestu. Ovo je sedma godina što su se održali u Otočcu. Samo prošle godine bio je susret na Udbini. Program susreta tih godina bio podjednak kao i ove godine. Počelo se s Bogoslužjem Riječi u crkvi Presvetog Trojstva. Predvodio je ga je biskup-ordinarij mons. Zdenko Križić. Pjevački zbor župe predvodio je svečano pjevanje pod vodstvom prof. Branke Bernardi. Biskupa i sve prisutne pozdravio je domaćin i povjerenik za pastoralna vijeća mons. Tomislav Šporčić.

U svojim razmišljanjima biskup je govorio Božjem i kršćanskom pozivu. Svaka je osoba poziv, na koncu čovjekov život sam po sebi je poziv. Čovjek neprestano Boga prima kroz život, čovjek je pozvan od početka na zajedništvo s Bogom. Čovjek je započeto djelo Božje mora nastaviti stvarati, čovjek je Božji sklad. I muško i žensko su čovjek. Prvi poziv je poziv na život, Bog je dao čovjeku slobodu, čovjek može surađivati ili ne surađivati s Bogom. Čovjek se u svojoj slobodi može postati i Božje razočarenje, Bog ima nadu u svakog od nas. Čovjek se može distancirati od Boga. Kroz suradnju s Bogom čovjek priprema sebi ime, čovjek se mora ostvarivati kroz zajedništvo s Bogom. Temeljni poziv je na vjeru u Isusa Krista, poziv je Božji dar. Živite dostojno poziva na koji ste pozvani. Nije samo redovnički život poziv za svetost nego svakog kršćanina. Slabi nam vjera, slabi nam ljubav, vjere ima još u našem narodu hvala Bogu. Mi možemo svojim životom svjedočiti, pokazivati svoju ljubav prema Bogu, roditelji, djedovi, bake mogu poticati mlade da slušaju Božji glas. Ako Bog vaše dijete zove, zove ga da bude sretno a ne nesretno, nemojte si umišljati da znadete bolje od Boga. Mi Bogu ne možemo ništa dati ni oduzeti, ako nestane vjere na zemlji neće nestati Boga, nego će nestati nas. Molite za one koji su se odazvali pozivu Boga. Nema očuvanja poziva bez napora i teške borbe. Moleći za svoje svećenike budite njihovi korektivi, bolje da se na vas naljuti svećenik nego dragi Bog, molite za svoje svećenike. Budimo osjetljivi na ovu potrebu Crkve, budite svojim kršćanskim životom poticaj mladima - poručio je biskup Zdenko. Nakon Bogoslužja bilo je druženje i okrjepa vijećnika u župnom Pastoralnom centru i u župnom dvorištu. Članovi i suradnici župe u Otočcu nastojali su da se svakoga nečim počasti. Veliki posao oko toga učinile su: Lucija, Bukovac, Valentina Grahovac, Valerija Dasović, Ankica Žužić, Jelena Jergović, Šemsa Zoričić i drugi. Više župljana donijelo je kolače, sokove i drugo da bi se bolje počastilo goste. Dan prije pripremu je vršila č.s. Ljubomira Lešić. Ovo je bila i prilika da se što veći broj vijećnika upozna i vidi nakon određenog vremena. Zatim su okupljeni vijećnici imali predavanje u kino sali Gackog pučkog otvorenog učilišta o temi "Važnost župne zajednice za razvoj duhovnog zvanja" o čemu je govorio mladi svećenik vlč.mr.Zvonimir Mikulić, duhovnik u sjemeništu "Zmajević" u Zadru. Istakao je da je 25% mladih (prema mišljenju nekih duhovnika) pozvano u svećeničko zvanje. Poziv se mjeri odgovorom koji može biti velikodušan ali mogu prevagnuti sitni mali interesi. To posebno vrijedi u našem vremenu individualizma i relativizma koji ruše ideale. Vjerničke zajednice mole i trebaju moliti za zvanja, čitati Božju riječ, odrediti dan klečanja. Možemo i svoju patnju namijeniti za duhovna zvanja. Ono što je na osobiti način bilo je uočeno je njegovo osobno svjedočenje o svom osobnom zvanju, te o časovima razmišljanja i poticajima koja je dobivao od župnika i drugih u župnoj zajednici. Posebno je istaknuo ljepotu i veličinu svećenika unatoč čestih omalovažavanja i nerazumijevanja koja se mogla doživjeti u određenim sredinama. U raspravi se moglo čuti o činjenici da je danas puno onih koji kažu da su kršćani ali malo ili gotovo uopće ne kontaktiraju s Crkvom a to je velika smetnja mladima da bi se odlučili za svećeništvo. No, vjernici moraju računati da je uvijek u svijetu bilo veliki broj koji su bili daleko od istinske i životne vjere. Manjina je uvijek ona koja vodi i koja je nada. To je ono svjetlo i sol zemlje koja je snažna i djelotvorna.

O Pastoralnom programu 2018/2019. , a više o konkretnim govorio je generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević. Na kraju je povjerenik za pastoralna vijeća u biskupiji mons.mr. Tomislav Šporčić koji je i koordinirao čitavim programom, istakano aktualnu pastoralnu potrebu da pastoralna vijeća budu dobro upoznata s pastoralnim programima koji se vode u župi ali i u biskupiji. Župnik je predsjednik vijeća i za djelovanje župe dogovara se sa vijećnicima. Vijećnici imaju svoju kompetenciju ali i dužnost uključivanja u rad župe. Kod toga je citirao tekst Hrvatske biskupske konferencije „Da vaša radost bude potpuna“ Zgb, 2018., gdje se među ostalim kaže: „Nužno je danas priječi od pastorala zvanja kojega vodi pojedinac do pastorala zvanja koje se sve više poima kao djelovanje zajednice, čitave zajednice u njezinim različitim izražajima…..Služba pozivanja na zvanje ne spada prema tome samo na prezbitere ili na posvećene osobe, nego na svakoga vjernika, roditelja, katehetu, odgojitelja“ Riječi zahvale vijećnicima na kraju uputio je biskup Zdenko i udijelio Božji blagoslov za povratak svojim kućama.

I.B./Tš