Ovog tjedna na Sv. krunicu i Sv. Misu svakodnevno su dolazili kandidati za ovogodišnju Prvu Pričest. To su u našoj crkvi bili zaista lijepi i svačani susreti. Dječji glasovi su lijepi kad recitiraju i kad pjevaju. Lijepo ih je vidjeti kad stoje, sjede ili kleče. I nama starijima je njihova molitva i pjesma poticaj da molimo radosnije i sabranije. Dječaci su na Sv. Misama svi isprobali ulogu ministranata. I zanimljivo kako su to svi redom s radošću primili. Prije Sv. misa u sakristiji su se natjecali tko će se brže i ljepše obući u svoje ministrantsko odijelo. Nekima su haljinice bile predugačke pa ih je trebalo podvezivati. I u tome su se snašli.

Danas, tj. u četvrtak (23. svibnja) kad je poslije Sv. Mise i Euharistijsko klanjanje nije trebalo previše tumačiti što će to biti. Naglasili smo svima i rekli da tko hoće stajati neka stoji, tko će sjediti neka sjedi,a kojima to nije tečko neka kleči. I zanimljivo da kad smo izložili Presveto za klanjanje, svećenik je kao i obično kleknuo i oni su to svi učinili zajedno s svim drugim prisutnim vjernicima. Klanjanje je trajalo oko pola sata ali oni su ustrajali u šutnji i pažnji. Mislio sam kako to da ostali do kraja tako sabrani i mirni. Vjerujem da je to za sve njih bilo nešto novo jer prvi put prisustvuju ovoj pobožnosti. Zaista su zaslužili pohvalu i to smo im na kraju izrekli. Većina kadnidata bila je u ovom tjednu svakau večer. Žao nam je da su neki ipak izostali i kao da čekaju da ih se posebno poziva. Pa ako i to treba onda njima poručujemo da drugi tjedan i oni dođu. Čekamo!!