Blagdan Gospe Žalostne proslavljen na Fortici

Slavlje je započelo u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu u 16,30 sati uvodnom molitvom Pobožnosti na čast Gospi Žalostnoj, a zatim je vjerni narod hodočastio do podnožja Fortice, odakle su do vrha postavljene postaje Križnoga puta, pa je slijedila ta pobožnost, koju je predvodio otočki župnik don Goran Antunović. Sunčano i toplo vrijeme omogućilo je i da misno slavlje bude na livadi iznad kapele na Fortici. Misu je predvodio udbinski župnik preč. Josip Šimatović, a koncelebrirali su župnik vlč. Antunović i župni vikar don Anđelko Zdeslav Kaćunko.

Vlč. Šimatović je u propovijedi najprije posvijestio značenje velike obljetnice - 300 godina od posvete kapele Gospi Žalosnoj na otočkoj Fortici, koja od starine nosi naziv Kalvarija, gdje su tijekom povijesti mnogi položili živote za Krista, za slobodu svoje vjere i domovine. Podsjetivši na ondašnje okolnosti stalnih borbi protiv osmanlijskih provala – premda Turci nisu Gacku nikada osvojili, ali je stalno prijetila njihova opasnost iz okupirane Like – povratak iseljenih i život u slobodi naroda bio je moguć tek početkom 18. st., kada su započele i posvete crkava. Tako je i otočku kapelu BDM Žalostne, koja se spominje već 1659., senjski biskup Nikola Pohmajević posvetio 1725. godine.

Ljudi toga vremena, naglasio je propovjednik, posebno u godini posvete bili su u sličnoj situaciji kao i mi danas. Oni su slavili 30-ak godina od oslobođenja od Turaka, kao i mi danas toliko godina od Domovinskog rata. Zato je posveta kapele na Fortici za njih bila veliki znak ohrabrenja i snažan poticaj za održavanje vjere ne samo u Gackoj nego i u okolnim krajevima. Zato bi, dodao je vlč. Šimatović, Gospina kapela i cijela Fortica, koja je nekoć bila "kalvarija", sada trebala biti mjesto molitve, susreta, sjećanja i učenja mlađih neka znaju što je bilo, kako bi sadašnjost i budućnost našega naroda bila što plodonosnija vjerom i zajedništvom brojnih obitelji.

Opisujući sedam Marijinih žalosti te njezinu pretrpljenu muku i patnju od trenutka susreta s Gabrijelom do polaganja mrtvoga Sina u grob, propovjednik je naglasio važnost majke ne samo kao roditeljice, nego također osobe koja kao "mama" uvijek stoji uza svoga sina i u dobru i u zlu, spremna uvijek ga voljeti, braniti i štititi, bez obzira na možebitne osude okoline ili presude izrečene njezinu djetetu. A Marija, koju je kao nebesku Majku svojim učenicima dao Isus upravo s križa na Kalvariji, s nebeskom se ljubavlju zauzima za one koju se utječu u njezin zagovor.

Na kraju veoma nadahnute i sugestivne propovijedi vlč. Josip je ispričao zanimljivu angedotu koja je povezana s tom otočkom kapelom. Naime, još dok je bio gimnazijalac, duhovnik zadarskog Sjemeništa je svim đacima dao zadaću da jednim kratkim pisanim radom pred svima predstave nešto iz svoga mjesta. Josip je, budući da je rođen u Otočcu, pripremio rad - danas bi se reklo "prezentaciju" - o kapeli Gospe Žalosne na Fortici. No kako duhovnik nije bio zadovoljan Josipovim nastupom, nakon izlaganja mu je rekao: "Izgleda da će Gospa od Sedam Žalosti nakon tvoga predavanja imati i osmu žalost, a to si ti!" Na to su se svi okupljeni na Fortici glasno nasmijali, a i sam je vlč. Josip priznao da je duhovnik prepoznao kako je njegovo izlaganje bilo kampanjski pripremljeno. Zato je pozvao prisutne vjernike da se trude "u životu nasljedovati Nebesku Majku, kako ne bi ni u šali ni u stvarnosti bili Marijina osma žalost, nego njezina prva radost. A to ćemo biti ako budemo slušali njezin savjet sa svadbe u Kani: Što god vam (Isus) rekne – učinite", rekao je na samom kraju propovijedi preč. Šimatović.

Na kraju mise, zahvaljujući svima na sudjelovanju u pobožnosti Križnoga puta i misnom slavlju, a posebno vlč. Josipu na predvođenju mise i veoma sadržajnoj propovijedi, župnik se osvrnuo i na njegovu anegdotu poručivši da ipak ne treba strahovati od Josipove "osme žalosti", jer je on svoj poziv sav život doista stavio u službu Bogu i narodu.

Nakon misnoga slavlja vjernici su dobili bilten o otočkoj kapeli BDM Žalostne, sličice s molitvom i male krunice za pobožnost u čast Sedam Marijinih Žalosti, te su se zadržali u razgovoru uz malo počašćenje u župnikovu aranžmanu.