U nedjelju, 27. ov.mj. na sv.Misi u 9 sati bilo je svačano i zato jer je crkva bila ispunjena s mnoštvom djece, njihovih roditelja ali i starijih.

Župnik je propovijedao oslanjajući glavnu misao da pročitano evanđelje o farizeju i cariniku koji su došli u hram da bi zadobilji opravdanje. Farizej se hvali misleći da je on već opravdan s time što čini puno dobrih djela, te misli da je samim time "opravdan" da ga i Bog mora pohvaliti. Carinik je svijestan svojih slabosti. Znade da opravdanje može dati samo Bog. Svi mi težimo za prijateljstvom i primanje od drugih. Osobito trebamo težiti za Božjim prijateljstvom. No, prijateljstvo se ne može graditi na umišljenosti i neistini. "Pred Bogom ne vrijedi lijepo lice" (usp. Sir 35,12-14) Pred Boga ne možeš stati ni u kakvoj društvenoj ili kojoj ulozi, pod nekom zvučnom titulom ili maskom. Pred Boga se nitko ne može doći hvaliti. Pred njim treba stati u goloj svojoj ljudskosti, onakav kakav jesi. Pred ljudima se može glumiti, ali pred sobom, a još manje pred Bogom, ne može. Zato stani iskreno pred Boga i reci: Bože, evo me, uzmi me i oprosti mi moje grešnosti! Pomogni mi da budem dobar, da u sebi razvijem ono što je pozitivno i dobro. To znači i pozitivno misliti. Ispravno prosuditi samoga sebe, znači biti dosta uspješan u mjeri svoje realnosti.