Gospodin Jure Klišanić sa svojom suprugom ima kuću i imanje u Dabru br. 70. Nekoliko puta u tijeku godine dođe u Dabar a u drugo vrijeme je u Dalmaciji /Stankovci/ ili su inozemstvu kod sina ili kćeri. Kad su u Dabru redovito zažele da bar jedan dan k njima dođe župnik Šporčić, vlč. Jure Ladišić.

Ovaj put su pozvali i č.s. Ljubomiru Lešić. Isped kuće imaju čvrsti od punog drveta stol . Kratko nakon dolaska stol su ispunili bogatim jelima ukusno spremljenima. Gospoda Klišanić radila je 35 godina u Njemačkoj u velikoj kuhinji gdje se kuhalo i za 500 osoba. Gospođa ima brata svećenika - franjevca koji obavlja žuničku službu u Šibenskoj biskupiji. I njemu često pomaže jer nema svoga domaćinstva.

U Razgovoru za stolom Jure je pričao kako ga je njegova pok. majka poslala u svijet. Pripremila mu je u torbu kruha, pršuta i slanine i otpralila ga riječima. Eto zdrav si i pametan. Odi u svijet i snalazi se. Otišao sam. Kad sam stigao u Francusku u torbi nije nišeg više bilo. Hodao sam cestom i vidio ženu koja na njivi kopa. Pristupio sam joj i gestama (mimikama) rukom i ustima rekao da sam gladan. Žena je razumijela, pošla u kuću i donijela mi obilato jesti - kazao je Klišanić.

Poslije više godina susreo sam svoju ženu iz Dalmacije s kojom sam sklopio sretan brak. Imamo sina i dvije kćeri. Sretni smo kad su kod nas ili mi kod njih. Na rastancima je previše suza. Unučad posebno volimo i oni nas. Eto, to je obiteljska radost života - kaže radosno Jure Klišanić.