Svake godine, početkom došašća počinju i svete mise zornice u našoj župi. Zorice u našoj župi počinju u 6,30 sati svakim danom osim nedjeljom. U došašću su zornice vjerničkom puku omiljene rane mise koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Zornice su stoga neki oblik četverotjednog odricanja od sna.

Adventske zornice u našoj župi imaju neku posebnu draž. Vjernici kažu da jedva čekaju da pođu na tu ranu jutarnju euharistiju, da se tamo raspjevaju i da se u ranu zoru nekako duhovno osvježeni vraćaju kući. Živimo u stalnoj izmjeni dana i noći. Čini nam se kao da danju živimo, a noću zamremo. Noć je znak boli, tjeskobe i muke. Kao što postoji materijalna noć, postoji i noć duše. Postoje depresije koje ljude muče mjesecima i godinama. Postoje teške napasti i misli kojima se ljudi nikako ne mogu oprijeti. Postoje bolesti, tjeskobe koje ljude tjeraju da viču i uzdišu. Postoje samoće od kojih čovjek osjeća kao da umire. Postoje uvrede od kojih se čovjek nikada ne može oporaviti. Postoje strahovi od ispita, od odlaska na fronte, od umiranja ili gubitka drage osobe. Ljudi žele da sve te patnje što prije prođu. Oni čeznu da nakon tih mračnih noći svoje duše ugledaju jutarnje svjetlo. Oni vape za komadićem zdravlja, života, sigurnosti. Za malo dobrote i za malo pažnje prema njima. Kao što stražar jedva čeka zoru da se više ne mora bojati na stražarskom mjestu, tako i čovjek koji pati jedva čeka da završi ta patnja, da nestane bol, da ode od njega depresija, da pobijedi sumnje, napasti i zlo. U takvoj noći čovjek jedva čeka jutro. Kad se pojavi zora, on je presretan, kad se pojavi malo olakšanja, svjetla, radosti, nade i mira, tada sve u njemu buja od radosti.

Neka ovo došašće svima donese radost življenja i urodi plodovima išćekivanja Boga koji dolazi. “Zdravo budi Marijo, prejasna zornice…”

Iako je danas subota žzpna crkva je bila puna vjernika, a bilo je i djece koji su rano ustali da vide u svoju "cipelu ili bucu" što im je donio noćas Sv.Nikola. Svetu misu predvodio je mons.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije, dekan i župnik u zajedništvu s don Jurom Ladišić pastoralnim suradnikom za slijepe i slavovidne.

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor pod vodstvom i uz orguljašku pratnju s.Ljubomire Lešić.