Danas, 31. siječnja o. g. - IV. nedjelje kroz godinu slavili smo svete mise u 9, 11 i 18 sati.
Sve su bile svečane i lijepe. Posebno ističemo sv. Misu u 9 sati koja je bila, kao i inače najposjećenija. Bila su brojna djeca - vjeroučenici od 1. do 5. razreda.

S njima je bio i veliki broj roditelja. U 11 sati bilo je manje vjernika. No, naši kandidati za sv. Potvrdu bili su gotovo svi. Članovi Velikog zbora "Sv. Cecilije" skladno i raspoloženo su pjevali pod vodstvom prof. Branke Bernardi uz pomoć i s. Ljubomire Lešić.

Danas je na osobiti način bilo svečano na večernjoj misi u 18. Na ovoj misi redovito pjeva zbor mladih "Trinitas" Večeras je bilo posebno svečano jer se zboru pridružio i Ivan Kraljić koji je violinom pratio pjevanje i sviranje na sintisajzeru (Ana Marija Jurković) kao i na gitari (Dario Košćak) Slobodno možemo reći da je ovo povijesni događaj za našu crkvu.

Naime, prvi put da se s instrumentom violine uključio mladi vilionista - srednjoškolac Ivan Kraljić.

Na misama je župnik propovijedao o temi evanđelja u kojem Sv. Luka opisuje kako se Nazarećani najprije dive Isusovom propovijedanju, ali brzo nakona toga zauzimaju prema njemu neprijateljski stav. Žele ga se riješiti, čak ga pokušavaju strmoglaviti u provaliju iznad njihova grada. New žele ga u svojoj sredini. U našem svijetu često možemo vidjeti, doživjeti kako se Boga sve više gura na rub života. Kao da nam On smeta. Slobodniji smo bez njega. Za mnoge ljude vjera danas ne igra gotovo nikakvu ulogu.
I ono što je najagore nike s tome ne čudi. Kao da s time nisu baš puno izgubili. Tamo gdje se potjera Boga na njegovo mjesto postavlja se čovjek. A kakve to posljedice ima ne da se sagledati. Navedeni su i neki primjeri gdje se manipulira ljudskim bićima (embrijima ).
uzgajaju se klonovi, samo zato da bi ih opet ubili, jer njihove stanice im trebaju za aznanstvene eksperimente. Nadaju se da bio iz tih stanica moža mogli uzgajati tkiva ili organe za bolesne ljude. Svašta se događa u svijetu gdje čovjek stvar uzima u svoje ruke.
Tko je potjerao Boga, taj nema nikaakvog drugog mjerila osim sebe samoga. Tko Boga progna, gubi svoj životni putokaz. Tko se riješio Boga, mora sam sebi biti oslonac. Činjenica je da tamo gdje se pokušava svjesno urediti svijet bez Boga, tu svijet propada; jer svijet je stvorio Bog, i svjet je stvoren u odnosu prema Bogu. On je njegovo središte. Ne smijemo ovaj svjet odijeliti od njegova središta jer sve će završiti u kaosu! (Tš)