Svetkovina je Tijelova, neradni je dan. Središnje euharistijsko slavlje u 10,00 sati u crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu predslavio je i propovijedo mons.mr.Tomislav Šporčić otočki dekan i župnik, uz suslavitelja don Juru Ladišića pastroralnog suradnika za slijepe i slabovidne.

Na Misi je bilo posebno svečano jer su ovogodišnji provpričesnici bili u bijelim haljinicama u svetištu – prezbiteriju, a bili su i ovogodišnji krizmanici u crvenim haljinama, tu su kao i svake godine članovi DVD-a Otočac limena glazba i operativci koji su nosili baldahin ( nebo).


U svojim razmišljanjima župnik je kazao: Svetkovina Tijelova, odnosno svetkovina Tijela i Krvi Kristove u usporedbi s drugim Gospodinovim svetkovinama relativno je mlada. Papa Urban IV. u Liegu godine 1266. ustanovio je ovu svetkovinu za cijelu Crkvu. U ovim vremenima posve drugačijega poimanja svijeta i čovjeka ova nam svetkovina sa svojom porukom želi pokazati da postoji i drugi i drugačiji put kroz život. Naime, danas prevladava zatvorena slika čovjeka koji se shvaća poput monade u koju drugi teško može prodrijeti. Ta se zatvorenost pravda slobodom koja čovjeku omogućuje ponašanje prema vlastitoj odluci i želji. Ili pak, taj zatvoreni svijet čovjeku omogućuje svaki oblik zajedništva: bračnoga, prijateljskog, župnog ili bilo koji oblik zdravog zajedništva. Zato u takvom poimanju sebe i drugoga trpe obitelji, prijateljstva, župe, a u konačnici trpi i svaki čovjek pojedninac. Jer sloboda ne znači slobodu za drugoga, nego slobodu od sebe i svoje sebičnosti za drugoga. Posljedica takvog zatvorenog poimanja života jest sve više usamljenih ljudi, ostavljenih roditelja, nezbrinute djece, porast nasilja u obiteljima, raskid prijateljstva i u konačnici rađanje nevjerojatno opasnoga svijeta osame. Ljudi na kraju ostaju sami i osamljeni, željni da ih netko pozdravi, da ih upita kako su i da svojim ponašanjem pokaže da zna da i oni postoje. Taj svijet osamljenosti osakaćuje ljude, jer bez pozitivne komunikacije i odnosa s drugima čovjek ne može biti normalan u svom ponašanju. Zato kultura sebičnosti donosi gorke plodove koji su u današnjem svijetu vidljivi na svakom koraku. Svetkovina Tijela i Krvi Kristove poziva nas da se osvjestimo i da uvidimo kako je prava slika čovjeka upravo ona koja se u Isusu objavila ljudima. To je slika čovjeka nesebičnog davanja, čovjeka potpune otvorenosti prema drugima i hoda na kojem je rezbijao sve prepreke idući prema drugome čovjeku i prema Bogu - kazao je mons.Šporčić.


Poslije Mise, krenula je procesija. Župnik nosi u pokaznici Presveto Tijelo Kristovo. Za to vrijeme zvone zvona, a staza kojom župnik i procesija ide posuta je cvijećem. Iznad župnika u procesiji nosi se baldahin (nebo). Uz put gdje procesija prolazi, na četiri postaje – oltara isti su okićeni cvijećem – prvopričesnici u svojim koraširama posipalu latice cvijeća, a DVD-a puhački orkestar svirao je pobožne crkvene pjesme u čast Presvetog sakramenta. Procesija ide redom do četiri oltara, koji su postavljeni na četiri strane svijeta. Kod svakog oltara procesija se zaustavila, pjevali se dijelovi četiri evanđelja i dao se blagoslov sa Presvetim. Oltari se rade na četiri strane svijeta jer su svi narodi pozvani da povjeruju u Spasitelja Isusa Krista, a sva četiri evanđelja se pjevaju jer sva evanđelista svjedoče da je Isus Krist stvarno nazočan u Presvetom oltarskom sakramentu.

U procesiji obično, iza križa, idu muškarci, školska djeca, mladež, barjaci, svećenik koji nosi Presveti sakrament pod baldahinom, pjevači a iza ide ostali puk.


Poslije blagoslova kod četvrtog oltara, procesija se vratila u crkvu, a dok se ulazilo u crkvu, zbor pjeva svečani „Te Deum“ ( „Tebe Boga hvalimo“). Nakon toga „Tantum ergo“ („Divnoj dakle“) sa blagoslovom sa Presvetim, molitva, te Pohvale Imenu Božjemu.


Zaista lijepi događaj za naš Grad, a uz to Bog nam je podario u lijepo vrijeme.

(Prvi oltar - prvo čitanje )


( Drugi oltar - drugo čitanje )

( Treći oltar - treće čitanje )

( Četvrti oltar - četvrto čitanje )